- Ne verujem. Oni se nastanjuju blizu hrane. Ako je neki i bio,
sigurno su pocrkali od gladi.
- Ili utekli - dodade Branilo.
- Samo vi nađite čobanina i ne brinite - reče Živko.
- To nam je sad na redu -reče Branilo. - Već imam u planu
čoveka za taj posao. Ako pristane, a nema razloga da odbije.
- Ja sam hteo da ti preporučim jednog. Pustinjak je i živi u
klancu nedaleko odavde. Uskoro mu ističe zavet isposništva pa
traži neko nameštenje. Bio je vitez, ali sad je star za to.
- Pa to je Ratko! - uzviknu Branilo. - Na njega sam i mislio. A
otkud ga ti znaš?
Živko sleže ramenima.
- Obilazio sam okolinu i slučajno nabasao na njega. Divan
čovek. Samo – krišćanin je.
- Ma ne smeta, to je njegova stvar. Ovce s tim nemaju ništa. A ni
mi. Samo da ne pokušava da nas preobrati.
- To ne mogu da ti jemčim. Znaš kakvi su krišćani. Uvereni su
da je njihova vera jedina prava. A najgore što je to i državna vera.
198