10. NAĐITE ČOBANINA
- Imaš li šta od stoke, Živko? - upita Zaviša kad su ispili drugi
vrč piva.
- Imam nešto ovaca - odgovori Živko. - Konje, kao što znate,
više ne držimo, imamo samo dva za sopstvene potrebe.“
- Mi zbog ovaca i pitamo“, reče Branilo. - Mislili smo da zapatimo brdske ovce, znaš da su naše metiljave.
Živko klimnu glavom.
- Znam. Mogu da vam nađem ovce za priplod. Ali, ako budu
pasle vašu travu, ubrzo će i one dobiti metilj.
- Neće - reče Branilo. - Pronašli smo pašnjak na visini. Nije
planina, ali je blizu tome. Ne može biti poplavljen.
- E, to je važno. A koliko stado biste hteli?
Branilo se nasmeja.
- Ha. Mi bismo hteli odmah sto ovaca, dvesta jaganjaca, kao u
pesmi, ali znamo da to nije moguće. Nađi nam jedno tuce, za početak.
- Naći ću vam šest ovaca i šest šiljegica, za početak dosta. Ako
ih gajite i čuvate, dogodine ćete imati bar dvostruko više. Treba
samo da odem u selo da se raspitam.
- Idemo i mi s tobom - reče Zaviša.
- Ne, Zale. Sam ću. Znaš kako su seljaci podozrivi kad vide strana lica. A kad biste ih oterali?
- Ja mislim da je najbolje najesen“, reče Branilo. - Treba da im
pripremimo tor, seno, nekog da ih čuva i stara se o njima.
- A hoćete li vi doći, ili da vam ih ja doteram? - pita Živko.
- Voleo bih da ih ti doteraš, nisi odavno bio u Gradini - reče
Branilo.
- Videću - reče Živko. - Možda povedem i Daru i decu.
- Ih, to bi bilo divno! - uzviknu Zaviša.
- Jel stoji još ona moja kuća?
- Stoji kako si je ostavio, samo to sigurno sad nije za stanovanje. Sredićemo ti je malo.
- Pa da. Sigurno je puna miševa.
- Ne verujem. Neće miševi tamo gde nemaju šta da jedu.
- Mogu da donesu spolja.
197