Odvede ih na doksat šumske kuće koji je Živko dogradio tako
da se na njemu moglo uživati, naročito u zaranke, kad je sunce na
zalasku.
Pokaza im astal sa dve udobne klupe prekrivene životinjskim
kožama, očigledno kozjim.
- Sedite tu, sad ću ja da dođem - zapovedi Dara i nestade u unutrašnjosti kolibe.
Posle nekoliko časaka pojavi se noseći u ruci neki štapić smeđe
boje.
- Ovo je cimet - reče Dari. - Vidiš, može da mu se skida kora,
kao sa drveta. Njime ćeš da začinjavaš kuvano vino. Svake večeri
pij po dve čaše u toku tri meseca. Isto tako i uvarak macine trave.
Njega pij tri puta dnevno po jednu čašu tokom tri meseca, ili dok
ne začneš. Znaš li po čemu ćeš znati kad si začela?
Iako crvena Cveta ipak odgovori:
- Znam. Kad mi izostane mesečno krvarenje.
- Tako je - potvrdi Dara. - E, kao što se ne stidiš mesečnog
krvarenja, tako ne treba da se stidiš ni trudnoće. Tako su bogovi
odredili i mi to moramo da prihvatimo tako kako je, jesi li
razumela?
Cveta zaklima glavom.
- Znači, čaj od macine trave, tri puta dnevno i kuvano vino sa
cimetom...
- I medom - dopuni Dara.
- Kuvano vino sa cimetom i medom svako veče - ponovi Cveta.
- Tako je. I spavaj sa čovekom kadgod možeš. I danju. Obori ga
na seno, šta fali. Na livadi. Nije važno ako neko i gleda, to je tvoj
čovek. Eto tako! Želim ti sreću pa dogodine, kad Živko i ja dođemo
u Gradinu, ako bog da, da te vidim sa detetom u naručju.
- Daj bože - promuca Cveta sva ozarena.
196