9. U ŠUMSKOJ KUĆI
- Sutra Zale i Branče nastavljaju put, a nas dve ostajemo ovde reče Renka Dari dok je vodila nju i Cvetu da im pokaže šumsku
kuću, njeno i Živkovo ljubavno gnezdo, koju je Živko posle proširio
i dogradio.
- Kako je ovde lepo! - uzviknu Cveta.
- Eto, ako hoćete možete vas dve tu da spavate dok se oni ne
vrate iz Vilingora - kaže im Dara.
- Bar da se malo odmorimo od njih – nasmeja se Renka.
- Zašto, Renka, pa nije Zale toliko zahtevan?
- Nije, šalim se, ali zaista mislim da bi bilo dobro da se čovek i
žena malo razdvoje. Bar jedanput godišnje.
- I to, pretpostavljam, u trešnjaru, kad je najtoplije. Ne bi bilo
dobro da se razdvojite u koledaru ili sečnju, tad je hladno.
- U pravu si, tad treba da me greje.
- Meni moj Branče ništa ne smeta – javi se Cveta – ni u žetvaru
ni u sečnju.
- Ali opet nemate decu - primeti Dara. - Je l' vi spavate zajedno
uopšte?
Cveta pocrvene.
- Spavamo - promuca.
- Pa što se stidiš, Cveto? - upita Dara. - Nije to ništa loše, to je
prirodno. Sigurno si gledala i ovce, i konje, i goveda, svi to rade,
tako su bogovi udesili.
- Znam, ali...
- Ali joj je Branče prao guzu kad je bila beba, pa ga sad više voli
kao starijeg brata nego kao muža - objasni Renka.
Dara pogleda Cvetu sa zanimanjem.
- Je li tako? - upita je.
- Pa... jeste - promuca opetCveta.
- Pobogu Cveto pa nije valjda da te do sad nije uzeo kao ženu!?
- uzviknu Dara.
- Pa jeste, ali, mene je sramota“, promuca Cveta skroz crvena u
licu i gotova da zaplače.
Dara se sažali na nju i zagrli je.
- Rešićemo mi to, ne brini - govorila je. - Dođite ovamo!
195