Odmah potom Miloš se preobrazi u vuka i potrča po ledu, a vukovi za njim. Prevede ih po ledu do grebena na drugoj obali gde beše ostavio dve jalovice i jedno bolesno kljuse koje je svakako trebalo odstraniti iz konjarnika. Sve tri životinje su još bile žive i vukovi navališe na njih. Suri skoči na konja i zari mu zube u vrat. Konj klonu i poče da trza nogama. Za to vreme, ostali vukovi su već rastrzali ovce.
Lesnik se primače Surom koji se spremao da se sladi konjskim mesom čekajći da konj prestane da trza nogama.
- Suri, posle ovoga, bežite niz Dunav! Ne želim da vas seljani poubijaju. Suri arlauknu u znak da je shvatio. Sada Miloš-vuk krete ka selu uveren da je dobro obavio zadatak koji je sebi postavio. Na ulazu u Zavišino dvorište opet se preobrazi u dečaka i uđe u brvnaru. Unutra se pevalo i plesalo, ali svi umukoše kad se Miloš pojavi.
- Sine, jesi li živ!- skoči Cveta i zagrli ga?- Kako si nas uplašio, da samo znaš.
- Nema više opasnosti – reče Mloš.- Vukovi su nahranjeni i neče nas više napadati. Prvoše, dao sam im i onog bolesnog konja. Šta bismo s njim inače?- Ako sine. I ja bih to učinio. Samo kad si nam ti živ i zdrav. U taj mah, u kuću uđe jedan od straćara koje je Prvoš postavio oko konjarnika.
- Nema više opasnosti – objavi.- Vukovi su pojeli dve ovce i jedno konjče na grebenu pored Jaska i otišli prema Golubinju. Samo je jedan došao u selo, ali ga sad nigde nema. Miloš se nasmeši.- Nek nema, i ne treba nam – reče.- Tako je – potvrdi Prvoš – nek idu što dalje od nas.- Hajde ti, Stamene, sedi i prihvati se malo pa popij čašu vina – reče mu Zaviša.
- Hoću, vrlo rado – prihvati Stamen i sede za sto, nasu vino u drvenu čašu i iskapi je. Zatim uze parče pogače i komad mesa pa stade slatko da jede.
168