39. OVAKO SE MAGARE RITA
Dani su se krunili jedan po jedan i koledarski praznici su prošli,
a sa njima i đački raspust. Branilo uze Nevena i Ljiljana i odvede ih
Boriši da im proveri potkovice. Boriša ih pogleda pa reče:
- Potkovice su u redu, ali zašto ne uzmeš ona dva vranca što
sam ih ja terao kad smo išli po decu? Nekako mi ne idu belci po
ovom snegu, mnogo su isti.
- Pa, u pravu si – složi se Branilo gledajući okolo po belini – bar
da razbiju monotoniju.
- Osim toga, lakše ćemo vas naći ako se izgubite – reče Boriša.
- Tako je, Borko, pametan si ti dečkić – potapša Branilo Borišu
po obrazu. - Oduvek sam govorio da tvoja glava nije za dve noge
nego za četiri.
- Misliš konjske? - kiselo se nasmeši Boriša.
- Pa, u nedostatku magarećih, dobre su i konjske – reče Branilo.
- Fala ti druže – reče Boriša. - Ovako se magare rita.
Branilo se odjednom nađe iznad Borišine glave, a sledećeg trenutka valjao se u snežnom nanosu nekoliko koraka dalje i smejao
se razdragano.
- Svaka čast – reče ustajući i stresajuči sneg sa sebe – tako mi i
treba kad hoću da nagrdim najboljeg druga. Oprosti.
- Nema na čemu – reče Boriša – usluga za uslugu.
169