ostatak – reče Živko pokazujući na poluprazne vrčeve.
- Pa kod mene nije lisičina nego kameničarka – primeti Boriša
sipajući vino.
Živko mu dade znak da ćuti. Kad Dara odvede decu, Živko reče:
- Njemu sam sipao lisičinu. Kameničarka bi ga oborila onako
umornog.
- Kao što je i mene – reče Boriša.
- A, ne bi tebe oborila ni još dva vrča, rekao bih – reče Živko.
- Verovatno ne bi, ali ne moramo piti do iznemoglosti. Ja sam
zaista umoran.
Dara se vrati i obrati se Stani:
- Stano, dođi da vidiš kako sam smestila decu i da ti pokažem
gde ćete ti i Borko.
Živko i Boriša ostadoše sami.
159