36. GDE JE MAMINA VILA?
Pošli su rano ujutru i usput stali samo dva puta da prezalogaje
i razmrdaju se. Vatru nisu ložili jer to bi im oduzelo mnogo
vremena. Stigoše u Gradinu kad je več bio mrak.
Na utrini zatekoše Cvetu i Renku koje su se šalile sa koledarima jer su ovi tražili od njih da im izrade maske.
- Hoćete li da izgledate kao konji? - upita Renka. - Imamo suve
konjske glave, samo ih nataknete.
- Može, ako ćete i vi s nama – reče jedan, Zavišin vršnjak sa
drugog kraja sela.
- Mi ćemo imati ovčje maske – kaže Cveta – to se ne slaže s
konjima.
- A vi se maskirajte u jahače – kaže koledar – pa možete da nas
jašite.
- A, voleo bi to? - kaže Renka. - Pazi da ti se želja ne ispuni jer
ja sam divlja jahačica.
- Renka, Zale stiže – reče Cveta pokazujući saonice.
Koledari se raspršiše jer nisu znali da je u saonicama Boriša
koji zaustavi konje kad je video Cvetu i Renku.
- Ooo, pa vi ste se smrzle čekajući – reče Boriša.
Saonice se zaustaviše.
- Nismo, tek smo malopre izašle – reče Cveta.
- Znam, a pre toga ste gledale kroz prozor – naruga se Boriša.
- Pa.. jesmo – priznade Renka – onda je naišao Stanoje sa koledarima pa smo izašle i malo stale s njima. Nego, puštaj nam decu iz
saonica!
Boriša siđe sa svog sedišta pa skide letvu kojom su vrata bila
zatvorena da bi unutra bilo toplije.
- Hajde, spadajte! - reče.
Prva izlete Vedrana i ulete Renki u zagrljaj.
- Pa gde je mamina vila? - uzviknu Renka. - Jesi li mi povilenila,
ko će sad ta te smiri.
- Nisam povilenila, ne boj se, ista sam kao pre. Odoh ja u kuću
da se ogrejem, a ti dođi za mnom – reče Vedrana i prelete plot dok
je Renka zaprepašteno zurila za njom.
- Nije se promenila, kaže - Renka se lupi po kolenima – ko da
160