E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 156

Sve troje dece su takoreći odrasli na ribi i vrlo dobro su znali kako se riba jede tako da nije bilo nikakve opasnosti. Posle svako dobi i po parče pečenog duleka. - E, sad bi valjalo nešto popiti – reče Mloš – a mi smo popili medovinu. Boriša razgrnu slamu ispod svog sedišta i izvuče krčag. - Evo! - pruži Milošu. - Jutros sam napunio ispod leda na potoku, dok sam prezao konje. Nadam se da se nije zaledila. Miloš prinese pisak ustima i žudno otpi nekoliko gutljaja. - Nije se još zaledila – reče – ali uskoro će. Zato pijte dok je još u tečnom stanju. Pruži krčag Vedrani pa se tako svi izređaše. - Borko, da li bi znao da napraviš drveni krčag? - upita Miloš. - O tome vredi promisliti – reče Borko. - Ne bih se posle bojao da mi krčag ne pukne od leda. Pitaću Živka. 156