34. POLAZAK PO MRAZU
Ujutru im je Ratko dao zavežljaj sa hranom umesto doručka. U
njemu je bila pogača, dimljena riba, po jedno parče pečenog duleka i krčag medovine. Gradinari uzeše zavežljaj, zahvališe se na
gostoprimstvu i nasaviše put.
Jak mraz ih je štipao za lice. Deca su osećala kako im se noge
lede iako su imali čizme na nogama.
- Ijoj, ja ću peške, noge mi otpadoše – javi se Ravijojla.
- Strpi se, nije tako strašno – reče joj Stana. - Ne bi valjalo da
zaspiš po ovom mrazu, zato, čim zadremaš, ti javi.
Ravijojla se zasmeja.
- Kako da javim kad dremam? Ti se šališ, Stano?
- Naravno da se šalim, ali sad ti je lakše, zar ne?
Ravijojla ćuteći klimnu glavom.
- Zaustavićemo se u sastavcima da malo prezalogajimo i okrepimo se – reče Boriša. - Čini mi se da je medovina još topla.
Kad stigoše u sastavke, Boriša zaustavi saonice i siđe da se
razmrda. Sneg je škripao pod njim.
- Hajdete i vi, razmrdajte se malo. Stano, daj nam tu medovinu!
Stana siđe, zavuče ruku u zavežljaj i izvuče krčag.
- Još je topao – reče. - Hoćete li čaše?
- Ma ne – reče Boriša – pićemo iz krčaga. Tako ćemo i ruke
ogrejati.
Stana otpi dug gutljaj pa pruži Vedrani. Vedrana zatim pruži
Ravijojli, Ravijojla Milošu.
- Pazi da ostane i za Borka reče Stana.
- Ostaće – reče Miloš pa sa zadovoljstvom povuče dug gutljaj.
Prijala mu je topla i slatka tečnost, a i dlanove je grejao na krčagu.
Nadlanice, međutim i dalje su zeble, a ta suprotnost nije bila ni
malo ugodna. Zato brzo pruži krčag Boriši koji prvo promućka pa
zatim prisloni na usta i poče da klokoće. Jabučica mu se pomerala
gore-dole. Zatim prazan bokal pruži nazad Stani koja ga ponovo
gurnu u zavežljaj. 'Trebaće za nešto', promrmlja.
Zatim izvadi pogaču i svakom odlomi po jedno parče na koje
stavi dimljenu pastrmku.
- Pazite na koskice, deco! - upozori ona.
155