33. OČE RATKO, JESI LI TI MONAH?
Stigoše u Ratkov klanac tri-četiri sata iza podneva, kad je već
počelo da se smrkava i na nebu se upalile prve zvezde. Ratka zatekoše kako se moli ispred krsta okruženog ikonama.
- Borko, sine, smestite se u bočnu odaju, tamo gde ste noćili
kad ste naišli iz Gradine; postelja vas čeka, ja nisam ništa dirao.
Samo... gde ćemo dečicu?
- Skupićemo se nekako, ionako je zima – reče Stana.
- Pa potrudite se, kćeri, ja pećinu ne mogu proširiti, takva je
kakva je – reče Ratko.
- Vidi se da nisi planirao da ćeš imati goste kad si je pravio.
Ratko se nasmeja.
- Bog je pravio, kćeri, ja sam se samo uselio. I nisam mogao da
biram. Da bih birao, morao bih obići i upoznati sve pećine, a to nije
moguće. Osim toga, ja sam planirao da budem pustinjak-isposnik,
a ne da primam goste. Ali, ne mogu dobre ljude ostaviti bez postelje. Nego, smestite se pa dođite da povečeramo šta je bog dao.
Kad su se vratili iz bočne odaje, na Ratkovom stolu je osim velike pogače bila i tava sa nekoliko pečenih riba, zdela sa kiselim
kupusom i krastavcima iz turšije i nekoliko kriški pečenog duleka
kao poslastica.
- Izvol'te, služite se – ponudi ih Ratko. - I oprostite što nema
mesa, ali danas je Tucindan, dva dana pred Božić, a mi krišćani
tada postimo. Znam da kod vas nije taj običaj, ali uzmite i prezalogajite šta je bog dao. Nemojte da mi ovaj momak ostane gladan
– potapša Miloša po plećima pa ga uhvati za ruku.
- Dođi ti ovamo! - povede ga do stola i posadi ga sebi sa desne
strane, na klupu do prozora.
Miloš sede, a Ratko se smesti na čelo stola do njega.
Kad su se svi smestili, Ratko se prekrsti i još jednom izmoli
Očenaš. Zatim odlomi po parče pogače za sebe i Miloša i reče:
- Prijatno!
Boriša je sedeo sa Ratkove leve strane. I on odlomi komad
pogače i zagrize ga.
- Neka je hvala bogovima što imamo postelju i hranu u ovako
hladnoj noći – reče on.
152