Zaleta i Renku i...
- A gde vam je Rojla? - odjednom upita Stana. - I njoj su Dara i
Živko poslali tovar poljubaca.
Ravijojla, koja je sve to vreme snuždeno stajala po strani ne
usuđujući se da priđe, sad živnu i priđe.
- Ja sam Rojla – reče pružajući ruku.
- Dođi ovamo, zlato – reče Stana. - Pa što stojiš tamo sama,
zašto ne priđeš?
- Ja vas ne znam – reče Ravijojla – pa nisam htela da smetam.
- Ne smetaš, lutko. Mi smo Vejini tetka i teča. Svratili smo na
Miroč kod tvojih. Oni su dobro i mnogo te pozdravljaju. Poručuju ti
da se pripremiš da dočekaš seku kad dođe na svet.
Ravijojla se ozari.
- Imaću seku? - upita.
- Da, dušo – potvrdi Stana.
- Mama ti je trudna, zato nisu pošli sa nama. Na Kupala će seka
već biti rođena pa ćeš je upoznati. A sad dođi ovamo!
Ravijojla se prepusti Staninom cmakanju.
- A sad, upadajte u saonice da vas odvezemo u dvorac!
- Ali, mi ne živimo u dvorcu nego u učilištu – pobuni se Miloš.
- Ići ćete s nama u dvorac da vidimo sa Ljubom i Zagom kakvi
ste đaci – bila je uporna Stana.
- Niste, valjda, toliko loši da se bojite šta će nam o vama reći –
reče Boriša.
- Nismo, hajdemo – reče Miloš.
148