- Nećemo nikome ni pričati – reče Vedrana. A do sutra će,
možda, i sneg da pokrije pa neće da se vidi.
Već je sipio sitan zrnasti sneg.
- Ovo ne može da pokrije jezero i onoliku rupu u ledu – reče
Miloš pružajući dlan ispred sebe. Zrna snega su odskakivala sa
dlana.
- Znam šta ćemo! - uzviknu Srđa. - Reći ćemo da smo videli
medveda na ledu i da ga je on provalio.
Miloš zavrte glavom.
- Srđo, Srđo. Zar ne znaš da medvedi sad spavaju?
- Možda ne spavaju svi – bio je uporan Srđa.
- Da. Možda i oni imaju nekog neposlušnog medvedića kao što
je ovaj naš – pokuša Vedrana da se našali.
Srđa je zahvalno pogleda.
- Kako bilo da bilo, sad ništa ne možemo da uradimo – reče Miloš.
- Ali vi nikom ne pričajte o ovome. Ako nas pitaju, tad ćemo
reći.
Vedrana i Srđa poslušno klimnuše glavama.
145