- Oprosti Rojla, smetnula sam s uma da si i ti neka vrsta vile.
- Znam i ja da letim, I Ivan zna – javi se Velinka.
- Svaka čast tebi i Ivanu. Nisam imala nameru da vas potcenim.
Vi ste to naučili, ali vilama je to urođeno. Dakle, Miloše, Iskra, Janjo,
vi mi odgovarate da se nikome ne desi nešto na ledu. Jeste li
razumeli?
- Jesmo, Zago, ne brini – reče Janja. - Miloš može i da istuče
onoga ko ne sluša.
- Neka samo pokuša! - uzviknu Srđa i besno ga pogleda.
- Pravi si Srđa Zlopogleđa – reče mu Flora.
- Ne brini, Srđo – reče Miloš. - Nije mi ni na kraj pameti da bijem ni tebe niti bilo koga drugog.
- Možemo samo da se bijemo – javi se i Milan.
- Možemo, Milane, ako budemo imali razlog.
- Deco, ja se nadam da ste svi pametni i da znate da je opasno
ići i klizati se po zaleđenom jezeru.
Milošu je teško pala uloga čuvara ostale dece. Ko će sprečiti
zdrave i prave mališane da se kližu po ledu kad su svi to jedva
čekali. Nije želeo da zbog toga dolazi u sukob sa bilo kim.
- Miloše, nauči me da letim – reče mu jednog dana Vedrana kad
su izašli iz učilišta i pošli u boravište.
- Vejo, pa ti to već znaš – odgovori joj on.
Ona ga zbunjeno pogleda.
- To ti je kao da plivaš po vazduhu. Treba samo da veruješ da
to možeš i zamahni rukama. Evo ovako.
I Miloš polete prema Srđi koji je već zakoračio nekoliko koraka
na zaleđeno jezero.
Srđa je bio mračan i ozbiljan dečak. Izraz njegovog lica nije
pristajao sedmogodišnjem dečaku, zato je svakog iznenađivao
svojim mrkim izgledom. „Da nisi Srđa, trebalo bi te zvati Mrgud“,
rekla mu je Flora jednom, a Velinka mu je prikačila nadimak
Zlopogleđa. Iako je to bila šala, on se nije nasmejao, niti ga je iko
ikada video da se smeje.
- Srđo, ne želim da se svađamo - obrati mu se Miloš. - Ali, molim te, pazi da se led ne provali, ko će posle da ga zakrpi.
Nije očekivao da će da nasmeje Srđu svojom dosetkom, ali nije
očekivao ni ovako neprijateljski pogled kojim ga je Srđa ošinuo.
142