lepinje i stavljajući ih u usta... Vedrana sedi i ćutke ga gleda.
- Miloš je gladan – reče Vedrana.
Cveta se nasmeje.
- Miloš je uvek gladan. Sad će jelo.
Cveta uzima jedan tanjir i jedno jaje iz tave stavlja na tanjir.
Tanjir stavlja pred Vedranu, a tavu u kojoj su tri jajeta stavlja pred
Miloša. Zatim iz jedne platnene vrećice uzima dve lepinjice i
stavlja ih na astal.
Miloš odmah uzima lepinju i kidajući komadiće umače ih u
tavu uzimajući tako i jaja i maslo. Vedrana i dalje ćuti i žmirka.
- Vejo, jedi! - kaže joj Miloš preko zalogaja.
Cveta joj priđe noseći kašičicu.
- Vedrana, sine, evo tebi lažica, ti ne umeš da umačeš.
Vedrana prihvata lažicu i počinje da jede stavljajući komadiće
lepinje u tanjir zatim ih kašičicom vadi uvaljane u jaja i maslo.
Vidi se da dete ume da jede.
- Mama, je l' mogu posle da idem da jašem Ždralina? - pita Miloš.
- Možeš, sine, ako ti Prvoš dozvoli – odgovara Cveta.
- Braniloviću, zar ti nisi mali za jahanje?! - uzvikuje ženska
prilika koja se niotkuda stvorila ispred letnje kuhinje.
Žena je mlada i lepa, neodređenih godina. Ima dugu svetlosmeđu kosu i dugu haljinu od tankog platna. Nestvarno je, čak
vilinski, lepa. Niko nije video da je kroz vratnice ušla u dvorište.
- Nisam ja Branilović neko Kobilić – javi se Miloš. - I nisam mali,
već sam jahao juče.
- Zar ti nisi Branilov sin? - pita žena gledajući ga sa zanimanjem.
- Jesam – odgovara Miloš. - A ko si ti?
Izgleda da se Cveta setila ko bi to mogao biti. Zato uzima
tronožac, stavlja ga pored stola i rukama poziva ženu da sedne.
- Ja sam ti baba-tetka – kaže žena. - Znaš li ko te rodio?
- Znam. Rodila me moja mati – ne zbunjuje s Miloš. - Ona je
umrla.
- A šta ti je ova žena? - pita baba-tetka pokazujući na Cvetu.
- To mi je mama – kaže Miloš.
- Pa koja je razlika između mati i mame? - pita žena.
13