E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 12

bar tri godine stariji od Vedrane, a zapravo je Vedrana nepunu godinu starija od njega. - Koliko ćete jaja da vam ispržim? - pita Cveta. - Meni tri – prvi se javlja Miloš. - A ti, Vedrana? - pita Cveta. - Ja ću... jedno – stidljivo protepa devojčica. - Samo jedno?! - uzvikuje Cveta. - Zar to nije malo? Ajd' barem dva! Ostaćeš mala ako ne jedeš. Vidiš kako moj Miloš jede, k'o veliki momak. - On je veliki – primeti devojčica. - Veliki je zato što jede, a ne k'o ti, mršavice – kaže Cveta. – Da je tebi tetka Stana s tobom da vidiš kako bi ti jela! I poras la bi začas. - Mama, mama – javlja se Miloš – to joj i Stana kaže. - Gde si ti video Stanu? - trže se Cveta. Stana je njena susetka i nerazdvojna drugarica iz detinjstva. Nedavno se udala za Borišu, seoskog kovača i potkivača i žive pod brdom. Samo njihova kuća nije u redu sa ostalima. Tako je oduvek jer je Borišin pokojni otac Tvrdoš još odavno zauzeo medveđu jazbinu sebi za kuću. Nedavno je Boriša napravio novu drvenu kuću tik pored jazbine, ali i dalje koriste jazbinu. - Video sam je juče kod Veje – odgovori Miloš. - Pa gde sam ja bila, kako je nisam videla? – nervira se Cveta. - Ti i tata ste bili u konjarniku – odgovori Miloš. Milošu je lakše da kaže 'konjarnik' nego 'ergela' i on tako i govori; baba Koviljka ga tako naučila. Cveta sleže ramenima. - Valjda će sledeći put da se seti da mi se javi – govori za sebe tešeći se. Vidi se da joj je žao što nije videla najbolju drugaricu. Stana uzima kašiku masla iz ćupa i stavlja u tavu. Tavu je već stavila na metalnu ploču koja se oslanja na dva kamena između kojih gori vatra. To je Branilo nedavno napravio peć za kuvanje u 'letnjoj kuhinji' kako su zvali otvorenu nadstrešnicu gde su leti spremali jelo i obedovali. Nadstrešnica je zaklonjena od ulice zasadom vinove loze koja pokriva letnju kuhinju i odozgo i tako pravi hlad. Miloš nestrpljivo cupka kidajući jednom rukom komadiće 12