1. ZAGORKA VRBUJE MILOŠA ZA UČILIŠTE
Leto je u Gradini najlepše godišnje doba. Od ranog jutra sunce
obasjava selo, njegove kuće uredno poređane u dva reda pored
širokog puta koji vodi pravcem istok-zapad paralelno sa Dunavom.
Tik ispred potoka Jazak put se širi, postaje prostrana poljana koju
zovu prosto utrina. Nasred utrine je ograđeni prostor koji zovu
gradina, zapravo seoski vrt. U njemu je čuvena zlatna jabuka koju
je pre više stoleća Dabog podario ovom selu.
Na utrini je mnoštvo dece i gusaka. Jedna devojčica od oko petšest godina beži od gusana koji ide za njom i šiče.
- Miloše, brani me! - viče ona i dotrči do jednog snažnog
dečačića iste dobi kao i ona pa se sakrije iza njega.
Dečak mirno stoji i gleda u gusana. Gusan zavrti glavom i stane.
Dečak prigrli devojčicu.
- Ne boj se ti, Vejo, ne da tebe tvoj Miloš – kaže on.
Iz jednog dvorišta izlazi na utrinu dražesna mlada žena
nesvakidašnje lepote. Odevena je u prostu lanenu letnju haljinu
koja joj doseže do kolena ne pokrivajući skladno oblikovane preplanule listove. Pepeljastoplava kosa joj je spletena u kike koje joj
padaju preko malih čvrstih grudi. Stas joj je gibak, oči sjajne, na
punim rumenim usnama vedar osmeh. U ruci drži prut, očito bez
namere da nekog njime kažnjava, već radi važnosti.
- Miloše, Vedrana, hajde da jedete! - zapoveda ona pokazujući
prutom dvorišne vratnice.
- Cveto, ja nisam još gladna – poviče devojčica.
Dečak poslušno ulazi u dvorište. Devojčica ide za njim.
- Kako nisi gladna? - govori Cveta. - Kaže Renka da nisi ništa
jela od jutros. Hajde, operite ruke pa za astal! Mora da se jede.
Miloš uzima tikvu sa vodom i poliva Vedranu iznad drvenog
koritanceta.
- Operi lepo! Tako! - govori on. - A sad protrljaj lice! De, ja ću te
umijem!
Miloš jednom rukom drži tikvu sa vodom, drugom trlja
Vedranu po licu dok je ona nagnuta nad koritom. Cveta ne može
da se ne seti kako je nju Branilo umivao kad je bila mala. Samo što
je Branilo osam godina stariji od nje. Ali i Miloš izgleda kao da je
11