DEO TREĆI
Odmarala se u svojoj kolibici, i to na usamljenom delu, kako je zahtevala. Kada je progovorila, žene koje su radile sa gostima, srdačno su je primile, isto kao i radnice u restoranu brze hrane, i objasnile joj, da je smeštaj za došljake besplatan. Zahvalila se i zamolila za usamljenu kućicu, koja je bila i najskromnija. U njoj se nalazila prostorija gde može stati samo jedan krevet, i mali toalet, isti kao što je i u našem svetu. Sara je zaspala, veoma lako i nije sanjala ništa. To je toliko odgovaralo njenom telu, da je odmah otišla među ostale ljude i kupala se sa njima. Vrlo brzo, upoznavala je sve one koji su se mogli sa njom sporazumeti. Bilo je beskrajno lepo i stvarno, ali krajem dana, kada je mrak padao i kada se našla ponovo u svojoj samoći, tuga je polako krenula da izbija iz površine, kao kada voda izbije negde u prirodi, iznenada i nezaustavljivo. Lik čoveka u kojeg je zaljubljena, izronio je iz podsvesti i preplavi je bol preko pluća. Shvatala je da će ona ovu istinitu bajku napustiti, zameniti je za ponovni život u kopija svetu, samo da bi viđala Aleksandra. Odavno misli o njemu, uvukao joj se pod kožu, u krv... Polako, suza jedna za drugom, krenule su i to Sari izazva grižu savesti, jer oskrnaviti ovaj svet suzama, to nije pravedno. Sve su joj poklonili od srca, i kada bi htela ostati, pomogli bi joj da krene od nule, ali ništa od toga nije želela. Setila se Magdalene i njene ljubavi prema Ješui. Prosto se uplašila da i nju takva ljubav obuzima. Božansku ljubav teško čovek može da izdrži,
96