stići na drugi kraj planete”- reče joj Den. „ I hoćete to da mi pokažete?” „ Ako želiš.” „ Da, radoznala sam.” „ Nećemo te uvoditi tamo gde je proizvodnja, već u prvi deo, gde se nalazi gotovi, novi tanjiri”. Prišli su velikim sivim vratima, bila su visine otprilike tri metra, Tin je pritisnuo jedno od mnogobrojnih dugmića i hala se otvorila. Od radoznalosti nije dugo ni reč jednu izustila. Pred njom se nalazila čitava izložba letećih tanjira, bili su novi, još im se površina sijala od čistoće. Crni, sivi, plavi, beli i zeleni, ogromni, srednji, manji, raznih veličina, ali svi isti. Više su ličili na loptu koja ima omotač oko sebe, i plus je na nekim nogarama, bilo ih je dve. Sara im je prilazila blizu, obilazila oko njih kao oko nestvarnog čuda, dok je zanemarila prisustvo i drugih radnika i pilota u hali. Oni su razumeli da je devojka iz drugog sveta i nisu joj branili ništa. Najveću pažnju privukao je jedan plavi, srednje veličine, i Sara poželi da uđe unutra. Nije primetila da joj se Tin približio i pročitao misli. „ Da li bi volela da uđeš unutra?” „ Da!” „ Hajde, pokazaću ti kako.” „ Nemojte zbog mene da otvarate vrata, nije bitno.” On se samo nasmešio i pritisnuo jedno jedino dugme, na vratima letilice, i vrata se odmah otvoriše. Automatski su izbačene stepenice, kao da su se pojavile niotkuda. Od prevelike želje da vidi unutrašnjost, Sara je krenula korak po korak, i uđe unutra bez oklevanja. Prostor je bio dosta veći nego što bi se to spolja moglo reći. Sve u beloj boji, kabina za pilota, ali i za još desetoro putnika. Sedišta, koja su bila nalik foteljama, stolovi, ali i slike prirode po okruglim zidovima. „ Naši umetnici naslikali su te divne cvetove”-
92