od njih mogao da javi vašem vrhu gde sam.”
''Pretpostavljaju da imaš saradnju sa nekim i da
možeš izazvati katastrofu neviđenih razmera, ako
pronađeš stvari koje bi trebale da miruju. Znaju da si
dobar istoričar i da tebi ništa nije teško. A rekli su i da
možeš da nastradaš.”
Vesna je ispustila krik užasa, kao da će izgubiti dah.
Filip se ironično nasmejao i poručio: ”Lažu Vesna, ne
plaši se ničega! Ko o čemu, oni samo o stradanju.”
‘‘Možda bi ipak trebao da dođeš kući.”
Nije stigao da joj odgovori, Lazar ga je preduhitrio.
‘‘Nisi mi rekao, ko je ta devojka. Marta?''
‘‘Učiteljica, iz Valjeva je. Već dve godine živi tamo. Interesovala se za moj rad i srela je jednu izuzetnu osobu.
Ujak njene drugarice, pripada Templarima. I to onim koji
su nas podržali kada su nas tvoje kolege popljuvali.
Pošto je Marta zainteresovana za iste teme, došli smo u
kontakt. I ponovo ću kod nje, da razgovaramo i šetamo
do Mileševca. Ovo je slobodna zemlja, niko me neće
sprečiti.”
Reč ”Templar” uticala je na Lazara da potpuno
promeni raspoloženje. Nikada neče zaboraviti njihove
objave u pisanim i elektronskim medijima, u znak podrške Vitezovićima i arheolozima. Sada je poput deteta
gledao u Filipove oči koje su ga milovale i opraštale sav
prosut gnev.
‘‘Što nisi odmah rekao?''
‘‘Zbunio si me. A nisam hteo da te zovem, ovo je moja stvar. Meni je dosuđeno tako. Nemoj ocu ništa javljati.
77