lakše što je i Vesna tu. Nasmešili su se jedno drugome i
mahnuli. Mnogo je voleo Vesnu, isto kao da mu je
sestra. Divio se bratu što se oženio tako lepom
plavušom, koja je ne samo lepotica, već i dobra osoba,
savršena supruga i majka. Ponadao se da će Lazar manje
biti ljut u njenom prisustvu. Gledao je brata spreman da
mu sve ispriča što zna.
''Lazare, bez potrebe si ljut. Ako te nisam zvao ovih
dana, to znači da sve sam za sebe radim. Odvojio sam se
od porodice, neću se vratiti do kraja avgusta.”
‘‘Pod hitno mi reci šta i sa kime radiš? U crkvi se plaše
Vatikana. Smešno mi i preterano zvuči.”
‘‘Naravno da su preterali. Oni su prosti i prizemni.”
‘‘Nije priča toliko naivna, ne laži me, sigurno nešto
ima što ne znam. Oni očekuju propast ako ti nađeš ono
za čim tragaš.”
‘‘Ne tragam, jer nisam siguran da ću naći. Ako se i
dogodi, to bi bila čista božija volja a ja sluga. Može
čovek biti i patrijarh i papa, a da ne spozna istinu. Radi
se o tome da razni ljudi dolaze u Srbiju, ili su odavde, i
traže koplje, pokrov, šta ti ja znam. Ništa od toga ne
može izazvati smak sveta niti je to Drugi dolazak.
Srećom, u zabludi su, ne znaju šta traže jer su duhovno
niski. Onaj dan, Marta i ja smo hteli da se prošetamo do
Mileševca. Zaustavio nas je momak iz džamije i ostali
smo sa njim. Videli smo grupu ljudi kako se odozgo
vraćaju, mislim da su čisto zlo, bez obzira kojoj crkvi pripadaju. U manastiru Mileševi prepoznao me je jedan
monah i on je hteo da se svađa sa mnom. Samo je neko
76