pomešana, ljut na brata, u isto vreme i tužan što se
izderao na njega, jer mu u dubini duše veruje. Najviše
mu je smetala nemoć, činjenica da ne može uraditi
ništa. Pitao se, kako li će otac reagovati kada sazna?
Hoće li bezuslovno podržati Filipa, kao što je i prošli put
uradio?
Kada je ušao u dvorište, Vesna se igrala sa
devojčicama. Trčkarale su za loptom i bacale je visoko.
Oca nisu ni primetile, pažnju im je odvukla komšijska
mačka koja se umiljavala oko nogu. Lazar je mahnuo
ženi rukom da uđe za njim u kuću. Shvatila je da nešto
ne valja, inače bi se smejao i odmah ušao u igru sa decom.
‘‘Jel' se to nešto desilo loše?''
‘‘Molim te, uključi kompjuter, treba mi skajp. Što pre
da se čujemo sa Filipom.”
‘‘Uključen je... Gde ti je Filip?''
‘‘I dalje je na Zlatiboru. Dođi i ti sa mnom, neću ništa
kriti od tebe, sve ću ti objasniti.”
‘‘Da li je opet nešto pronašao?''
‘‘Ne, ali traži! Šta misliš, zbog čega sam se zadržao
duže u crkvi? Imao sam goste. Uđi u sobu i nemoj da deca čuju razgovor.”
‘‘Koje goste si ti imao?”, zbunjeno je pitala Vesna. Nije mogla da se skocentriše i uđe u priču.
‘‘Pričaću ti kasnije. Moramo prvo nazvati onog
stvora!''
Filip je sedeo ispred svog laptopa i pokorno čekao
kritiku od brata. Susreo se sa ljutitim pogledom a bi mu
75