rešenje problema. Nova drama se spremala, valjda je
takva sudbina, pomislio je, da ne možeš pobeći od nje.
Okrenuo je Filipov broj.
‘‘Halo brate, nismo se odavno čuli! Šta ima kod vas?''javio se Filip, raspoložen, bez ikakve nervoze.
‘‘To ću ja tebe da pitam. Trenutno sam ispred crkve a
čim uđem u kuću, da si mi se javio na skajp! Hoću da se
gledamo dok razgovaramo.”
‘‘Šta ti je, Lazare, što si ljut?”
‘‘Skloni se odatle i vraćaj se u Kruševac! Prate te,
mamlaze jedan! Sad sam ispratio dvojicu svojih kolega iz
Beograda. Došli da traže od mene da te urazumim,
tvrde da ih je neko poslao sa vrha! Pitaju me da li znam
za sastanak u patrijaršiji koji su hitno održali pre nekoliko dana. Je li tebi to poznato?''
‘‘Kakva patrijaršija, ne znam šta se dešava! Upoznao
sam jednu devojku iz Prijepolja i prošetao sa njom do
manastira i džamije. Niko nas nije video osim jednog
monaha i momka u džamiji. Nismo ni otišli gore jer su
bili neki sumnjivi tipovi.”
‘‘Znači da priznaješ, upleten si! Ti tipovi mogu i rat
pokrenuti oko nečega, samo što nemam pojma šta je to
tamo! Šta tražiš i ko te je zvao?! Stvori se ispred svog
računara, sve ćeš mi ispričati.”
‘‘Ne znaš koliko sam zbunjen. Od onog dana u Prijepolju sedim ovde i gledam kako kiša lije. Nikome nisam naudio.”
Lazar je prekinuo vezu. Žurno je krenuo kući, gazeći
po blatu, nezgrapno i nervozno. Osećanja su mu bila
74