na samo može doprineti da vera ojača.”
‘‘Ti se stvarno praviš glup! Filip je preveo iz onih spisa
Lazarevića, šta se desilo sa carom Dušanom! Odvojio je
srpsku crkvu od saborne i morao ponovo da je vrati.
Opstanak naroda bio je u pitanju. Ako to nešto zaista
postoji u našoj zemlji, gotovi smo, sravniće nas! Nije u
pitanju naša crkva već ona koja je najjača institucija na
svetu!''
‘‘Pobogu Miodraže, nisam u stanju da te sasvim
razumem! Šta je to toliko opasno! Ako je ono koplje čuveno, pa neće ga Filip izneti iz Srbije.”
''Pitaj brata šta je u Srbiji. Pitaj ga, pa ćeš se zalediti.”
Radovan je pogledao na sat. Nije više mogao da
podnese ovaj suludi razgovor.
‘‘Šta misliš da krenemo? Idemo se negde odmoriti i
pokret. Svoje smo obavili.”
‘‘Nismo ga ubedili.”
Lazar ih je gledao poput tužnog dečaka kome su upropastili dan za igru. Više nijedno pitanje nije imao da im
postavi, samo je čekao da odu.
‘‘Rekli smo ti šta smo imali. Ako ne veruješ, nazovi
nekoga od naših. Svi očekuju tvoj potez.”
‘‘Baš svi?'', procedio je Lazar kroz zube.
‘‘Ne baš svi. Biće i među nama nerazumnika koji neće
razmišljati o posledicama. Pozdravljam te, pa razmisli.”
Rukovali su se, Lazar je ćutao. Pokvarili su mu dan a
sve je bilo tako lepo i mirno. Otkada se Filip povukao iz
javnosti, život je krenuo starim tokom. Danas je gledao
kako ovaj auto odlazi po seoskom blatu i nije video
73