uradimo. Možemo i drugi dan. Slažeš li se?''
‘‘Sve kako ti kažeš. Jedino do čega ne možemo stići
je isposnica.”
''Znam, isposnica Svetog Save, ona je dole, ispod
grada. Dobićemo pomoć od Darka. On je u prijateljstvu
sa planinarima. Prevrnućemo i nebo i zemlju ako treba.
Ovako sam se osećao kada sam Despotu ”obećao”da ću
objaviti spise.”
''Vidim, preobražen si od ulaska u Mileševu.”
‘‘Ne, samo sam probuđen. Ne znam šta me čeka i o
čemu se radi. Moraćemo i istoriju pretražiti, što mi je
najmanji problem.”
‘‘Sačekaj da uzmem vodu. Idemo nekoliko kilometara peške, okopnićemo.”
‘‘Daj meni ranac. Ti samo gledaj ispred sebe, jer sam
ja večito zamišljen i rasejan. Ni zmiju ne bih video na
putu.”
Marta se nasmeši, srce joj je bilo puno. Na kratko su
zaćutali, kako bi sabrali misli. Brzo su stigli do jedne
kafane i Filip predloži da se odmore i popiju kafu. Na
zidu se nalazila mapa, kako doći do džamije i Mileševca.
Ništa bolje nije moglo da ih zadesi. Krenuli su dalje, puni
nade da će baš danas stići u drevni grad. Mislili su i da je
na vreme na njihovoj strani jer se odjednom naoblačilo i
svež vetar zaduvao.
''Šta misliš, da li je ovo dobar znak, ovo osveženje''?upitao je Filip Martu.
''Hmm, nisam sigurna. Obično razvedravanje bude
dobar znak. Nama odgovara i kiša da padne.”
35