gde da je na ovom svetu, mora biti dostupna. Ne može biti
u temelju, u zidu zazidana, ne mogu ja rušiti zidove hrama. To bi negativci uradili. Ali knjiga ne čeka njih, čeka
čiste ruke, koje neće da ruše. Žao nam je, premazujemo
nepostojeće rupe malterom, i od očaja počinjem da
plačem, kao dete, kao petogodišnji Filip kojeg majka grdi.
Ulazim u hram da se pomolim, tamo se freske skoro i ne
vide, zidovi su sivi i malo prošarani, a mali oltar stoji, na
njemu ikona i krst raspeća. Klanjam se pred raspećem, u
očaju ne znam šta ću, muti mi se u glavi, imam osećaj da
padam. Nemam snage više da se borim, razočaran sam u
svoju nesposobnost. Još jednom pogledam u zidove, jedan
lik, podseti me na Apostola Tomu. I desi se eksplozija u
glavi! Toma je Blizanac! Njegovo jevanđelje imam u kući,
oduvek sam ga voleo. A naročito slogan ”Rascepi drvo i
naći ćeš me, podigni kamen i tu sam.” Tačno, i Stefan je
nosi, pa vratio, što znači da ga nije iskopavao. Pošto sam
klečao i kolena me zaboleše od tvrdog tla, nesvesno se
pridržah za oltar, povukah sebi i oborih. Panično sam
pokušavao da ga uspravim, ali nešto mi drugo privuče
pažnju. Kamena ploča se nalazila ispod oltara, čak je
postojala gvozdena ručka da se može otvoriti. Podigao
sam kamen, a ispod kamena nalazilo se drvo. Bolje
rečeno, drvena kutija. Zavapio sam na sav glas. Bila mi je
potrebna pomoć, jer stvar se nalazila na oko metar dubine. Nastala je panika, čak me je i Marta čula i dotrčala.
Udruženim snagama izvukli smo drvenu kutiju, a Marta
umalo ne pade u nesvest, jer je prepoznala kutiju iz svog
sna. Osetili smo svu težinu, nešto se nalazilo unutra. Bila
181