Sećaš li se, jednom sam ti rekao da ćeš ti pronaći knjigu!
Imala si vizije budna, a to je nešto mnogo jače od snova.”
Pospana i uplašena, nije mogla ničega da se seti, Bilo
mi je žao što je vraćam na staro.
Za prvi vikend otišli smo u samo sedište Templara.
Obaveza je bila da povedemo i Darka. Dočekali su nas David i Nebojša. Ispoštovao sam dogovor, vratio sam se pri
prvom pozivu ''odozgo''. Dogovor je pao, nema povratka.
Opet sve ili ništa. Ovaj put krajnje promišljeno. Zavarati
trag, kao što je to uradio Kralj Milutin, ili neko drugi u njegovo ime. Sačekali smo uskršnji raspust, kada sam slobodan i kada dođe ono vreme, da celi svet oko nas dočekuje praznik. Neko od Templara ipak je imao prijatelje u Negotinu. I taj neko, upustio se sa nama u rizik. Slagali su
kako je neko tokom noći oštetio zidove manastira i da se
to hitno mora popraviti pred praznik. Prijavili su gde treba,
sve izrežirali na brzinu... Tako sam na scenu stupio ja, sa
mojim bratom Darkom,a on je poveo Milana i Vladimira.
Navodno, kao radnici firme koja je poslala svoje molere da
”poprave” crkvicu. Nigde nikoga, utorak je, uskršnja
sedmica. Zora je, nas četiri ”molera” pod punom opremom
i u radničkom odelu, našli smo se u neobranom grožđu.
Marta je šetala okolinom, ako se desi da vidi nekoga,
nepoželjnog... Gledam, u zidovima nema oštećenja,a
glumim da nešto popravljam. Darko vadi bušilicu, mi ga
popreko gledamo, nije još vreme. Odmahujem glavom,
očajan sam i poražen, klonuo. Govorim da ovde nema
ničega, obilazim oko hrama,ništa mi nije jasno, ne
razumem. Ako je zapisano da se knjiga mora naći, pa bilo
180