dora je primetila da Lazar pakuje i ono što se nije uklapalo u pripremu za more. U veliki crni ranac ubacio je
laptop, rokovnike i časopise.
‘‘A zašto nosiš sve to? Neće ti trebati. Na moru ćemo
plivati i igrati se.”
‘‘U pravu si, neće mi uopšte trebati. To su lične stvari
koje moram da nosim za sobom.”
‘‘Tata nosi laptop da bi vi gledale crtane filmove
uveče”, pokušala je Vesna da im bolje objasni.
‘‘Pa, zašto mi ne nosimo svoj?''
‘‘Njega ostavljamo dedi Bogdanu. On će menjati
Lazara i ostavljamo njemu zanimaciju.”
‘‘A gde je baka?''
‘‘Otišla je kod sestre u selo. Svi smo se razbežali ovih
dana, i svi ćemo se okupiti kada i stric dođe kući.”
Isidora je sve više shvatala da se u porodici nešto krije
i razumela je da to sve ima veze Filipom. Za razliku od
mlađe sestre Emilije, ona je mnogo bolje umela da oceni
ponašanje odraslih. Roditelji su u poslednje vreme bili
ozbiljniji nego ikada, često su nešto šaputali i krišom
tražili po internetu, a loše glumili pred njom. Dešavalo
se da naglo prekinu razgovor kada im se deca približe.
Na sve to, nije htela ništa da im kaže, glumila je i ona, ali
mnogo bolje od njih. Iste večeri, pred sam polazak, stigao je i Bogdan. I sa njim su o nečemu krišom
razgovarali. Zatim su odneli stvari u gepek i konačno su
krenuli. Vesna je osetila ogromno olakšanje. Konačno će
se opustiti i pobeći od začaranog kruga u koji su upali.
Od onog strašnog dana, kada je Marta javila šta se de169