‘‘Nebitno, ono se samo ponavlja. I jesi li čitala o
pokrovu? Niko još nije sa sigurnošću rekao da potiče iz
Hristovog vremena. Čak su se neki naučnici drznuli da
objave kako on potiče iz trinaestog ili četrnaestog veka.
Ako je iz četrnaestog, mogao je da bude poreklom
odavde, falsifikat. Krstaši su napali Mileševac, tražeći
relikvije, ali su možda dobili kopiju. Legenda kaže da je
pokrov upao u kamen. Možda jeste, ali ne gore na brdu,
nego u drugom kamenu.”
‘‘I ona kućica je taj kamen? Pravi ”Torin''?
‘‘Nemoj da govoriš nikome. Dok nisam siguran,
plašim se da me neće shvatiti ozbiljno, misliće da sam
poludeo.”
‘‘Ni oni nemaju bolje ideje. Nego, htela sam nešto
drugo da te pitam. Da se prošetamo do stana, hoću malo da otvorim prozore, da izbrišem prašinu. Poželela
sam.”
''Hoću, dobro će mi doći. Idem da se presvučem,
nećemo se nikome javljati.”
Ubrzo su izašli iz kuće, dok ih je Darko gledao krajičkom oka. Pravio se da ih ne čuje i bilo mu je drago što
su zajedno. Okrenuo se na drugu stranu i ponovo utonuo
u san.
Daleko od Filipa i Marte, Lazar i Vesna spremali su se
za put na more. Došlo je vreme odmoru, devojčice su
presrećne, skakuću oko roditelja i prikupljaju igračke.
Bila je potrebna posebna torba samo za lopte, kantice,
šlaufe... Dok su pomagale majci da sve to spakuje, Isi168