”Gvožđe! Siguran sam. Neke rešetke... Moramo ovo
izvući, nije preveliko.”
‘‘Sačekaj, moram da legnem i proturim glavu.”
‘‘ Možda mogu i sam. Evo ga!''
Dok je Darko svim silama pokušavao da izvuče
gvozdene rešetke, Milan je jednom rukom osvetljavao a
drugom pokušavao da pomogne.”A šta je ovo, samo
rešetke?!''
‘‘Znam ja! Hajde, još malo, još nekoliko trzaja. Možda
će nam trebati još bušenja.”
‘‘Ne, molim te! Bolje da okončamo ovu stvar!”
Još nekoliko minuta, beskrajno dugih, bilo je potrebno da se gvozdene rešetke izvuku na površinu. Milan
je prećutao utiske, jer bio je razočaran. Zar su radi ovoga
rizikovali?
‘‘Idemo, Milane, bežimo!''
‘‘Nemamo od koga.”
‘‘Sve dok ne stignemo do grada, nismo sigurni.”
Nikome nije bilo jasno zašto Darko sa obe ruke drži
gvozdene rešetke i to ih privlači na grudi. Milan je nosio
bušilicu, Vladimir je pritekao u pomoć, jer je bilo teško
popeti se sa teretom po klizavom kamenu i korovu.
Darku je izgledao poludivlje, kao da nikoga oko sebe ne
vidi.
‘‘Šta ste to našli?”
‘‘Objasniću vam dole. Idemo da pokažemo prijateljima, pa pravac kuća!'
Vratili su se brzo, jer su jedva čekali da se sklone.
Posrtali su i padali, smejali se jedan drugome, ali nisu
153