smeli pitati Darka šta se tačno dešava. Ponašao se kao
pobednik a nisu videli razlog za to. Dole li ih je čekao
hodža, i Senad koji se neprestano zahvaljivao nebesima
što se sve završilo kako treba. Našli su se ponovo na onom istom mestu, gde su danas bili okupljeni. Čekali su
da im Darko objasni, zašto drži gomilu gvožđa, kao da je
svetinja.”
‘‘Sine, šta ti je to? Jesi li te rešetke skinuo sa nekog
prozora?''
‘‘Objasniću vam, na brzinu... Ovo je detalj koji je prikazan na ”Belom anđelu” u Mileševi. Ovo je dokaz da
Gavrilo pokazuje na gradsku kulu, a ne na grobnicu!
Pogledajte dobro! To je stajalo unutra. Set ite se onih
rešetki i zamotuljka unutra.”
Darkovi saradnici su ponovo bili iznenađeni i ćutali.
Očekivao je od njih oduševljenje, ili bar od Senada. I samo je hodža bio raspoložen da i dalje postavlja pitanja.
‘‘Shvatam o čemu pričaš, sjetio sam se. To nije razlog
da budeš toliko ushićen, jer možda i nije to što misliš.
Pogledaj to zarđalo gvožđe, moglo je slučajno zapasti u
stenu.”
‘‘Što ga ne bi saslušali, možda zna što mi ne poznajemo”, umešao se Senad.
Darko je i dalje bio ushićen.
‘‘A zašto sumnjate? Nikada nisam čuo da baš ispod
te kule postoji tlo koje se može lako probušiti i da je
nešto zakopano. Samo pretpostavke, kao što pretpostavljamo da se gore i pokrov može naći. Ipak sam
našao detalj sa freske, to nije mala stvar. Mislim da je
154