E-book Slavica Mijatović - Elez | Page 147

odobrenje. Mora sve da bude u tajnosti''. ‘‘Ne mogu vjerovati, da je Filip dopustio to bez njega.” ‘‘Morali smo ovo da uradimo bez njegovog znanja, za njegovo dobro. Pokušali su da ga otmu neki nepoznati ljudi iz vikendice na Zlatiboru. Spasla ga je Marta i grupa turista.” ‘‘Ko? Zar tako?! Rek'o sam ja njemu, da se kloni od zla! Nisam znao, trebao sam ga zvati.” ‘‘Kasnije, možeš sutra. I ne govori mu ništa. I mi smo krenuli u rizik.” ‘‘I šta tražite?'' ‘‘Templari znaju za jednu legendu koja može biti i istina. Hristov pokrov u kamenu.” ‘‘A šta je Torinski pokrov, ako mislite da je pravi gore?'' ‘‘Ne pitaj mnogo, to nama i nije potrebno da znamo. Naša vjera se time ne bavi, al' ćemo pomoći prijateljima”, odgovorio je hodža umesto Darka. ‘‘Neću, neću više postavljati pitanja, osim jednog. Zar niste krenuli kao bez glave? Darko, vodiš ljude gore, a šta ako krenu i neki drugi?'' ''Ako se desi da nas bilo ko pojuri, vi samo javite na moj broj. I ogradite se, nemate pojma ništa, niste nas ni videli, ni čuli. Računamo na to, da su stanovnici Hisardžika dobroćudni i obični ljudi koji imaju svoja posla, pa nisu pretnja.” Darko je uvideo da ne može tako lako ubediti Senada u normalnost ove situacije, jer i nije normalna. Ni 147