kopao u Kruševcu biografiju Despota Stefana. Odmah je
mogao da zaključi sa kojom namerom su došli, samo mu
nije bilo jasno otkud oni sa hodžom. A Filip nije sa njima.
‘‘Senade, ove ljude ćemo primiti u dvorište, da se
odmore i pripreme. Njihovog vođu sigurno znaš, to je
Filipov prijatelj.”
‘‘Znam, prepoznao sam ga. Otkud vi ljudi, gde je Filip?''
Pre nego što je Darko odgovorio, hodža prekori Senada ”Nek se ljudi odmore, lako ćemo za pitanja.”
Odveli su goste iza džamije, gde su svi sa zadovoljstvom posedali na travu, jer dan je bio pravi letnji, što nije
tako često krasilo ovo leto. Senad je svima doneo kafu i
vodu, dok je radoznalost u njemu sve više rasla. Hodža
nije mogao da ga i dalje drži u neizvesnosti.
‘‘Oni će večeras da idu gore i da čine što im je namjera, a da to niko saznati ne smije. Ja im vjerujem, zbog
toga sam se odazvao njihovom pozivu. Nas dvojica motrićemo na njih, i ako bilo koga ugledamo u blizini,
javićemo im da se sklone.”
‘‘A Filip? Zašto nije sa vama?'', obratio se Senad
Darku.
‘‘On je u Hercegovini. Templari su odveli njega i
Martu da istražuju nešto u vezi Bogumila. Sve to ima
veze sa ovim. A poslali su nas ovamo. Da nešto pokušamo.”
‘‘Pa, ljudi, nećete valjda kopati kamen?''
Darko se nasmejao i hladnokrvno odgvorio
”Bušićemo ga. Imamo jednu zamisao... A nismo tražili
146