‘‘Sećaš li se, trebala sam da dođem kod tebe?'',
konačno je progovorila Marta.
‘‘Znam, čekao sam te u dvorištu, sedeo za stolom.
Planirao sam da ručamo zajedno.”
‘‘I šta je posle bilo?''
‘‘Došli su trojica, rekoše da ih šalje Nebojša. Uveo
sam ih u kuću, nisu hteli da budu viđeni napolju. Skuvao
sam kafu i odmah je nastala svađa. Priznali su da nemaju ništa sa Nebojšom i da im kažem šta tražim i gde se to
nalazi. Hteo sam da ih rasteram, ali najmlađi je poneo
nož, pre bih rekao da je mač, i to je to... Zaspao sam, bio
sam u drugom svetu. Nećete mi verovati ako vam
kažem. Ali, otkud sam ovde?''
‘‘Ja sam stigla na vreme. Desilo se da sam krenula
peške prema vikendici, a nisam bila sama, grupa turista
je šetala iza mene. Ugledala sam kako te uvode u auto,
košulja ti krvava, oči pokrivene crnim povezom. Vrisnula
sam i potrčala, dok sam gledala kako već sedaš unutra.
Ljudi su trčali da te spasu, vikali su za njima, nastao je
haos. Izbacili su te iz auta i pobegli. Toliko brzo su
odjurili, malo je falilo da pregaze dvojicu turista. Odneli
su te u bolnicu, tamo je isprana rana, nije duboka, imao
si sreću. Ali si drogiran, dali su ti inekciju.”
‘‘Sećam se. To je bilo čim smo seli u auto. Zbog toga
sam zaspao. I šta je dalje bilo?''
‘‘Odvezli su te u Bajinu baštu. Tamo si spavao dva dana. Juče smo te ovamo vratili. U međuvremenu, ja sam
raspremila vikendicu, izbrisala sam krv. Bilo je toliko
strašno i jezivo! A onda sam zvala Lazara i Vesnu. Pored
129