rimsko ”božanstvo'', ali uznemiren i nesrećan.
''Šta je ovo? On njih moli nešto, preklinje?!''
‘‘Traži Rastka. Poveo je vojsku u rat samo da bi pronašli
ono što mu ne pripada. Mudraci su mu rekli da je put do
blaga ovaj momak. Moli Nemanju da mu preda sina, a on
će doprineti da Nemanjina zemlja bude silna.”
‘‘I nije ga dobio! Za dve godine, Rastko je otišao u
manastir.”
‘‘Jeste, a Barbarosa je poginuo od ruke svojih vojnika.
Kada su shvatili da su ratovali da bi pronašli ono što je
nemoguće naći, ubili su ga i bacili u reku.”
‘‘A blago se nalazilo kod Katara?''
‘‘I ne samo to! Nemanji je to bilo poznato, ali nije
predvideo kakva će zla sudbina zadesiti taj narod. Hajde,
opet zatvori oči!''
Uradih to ponovo...
‘‘Pogledaj, godina 1209. Preživeli Katari su se razbežali, kod najvećeg srećnika ostalo je ono što ti tražiš.
Nemoćni da je skrivaju dalje, igrom slučaja naišli su na
Asasine. Muslimanska vojska koja je zajedno sa Templarima bila čuvar blaga.”
‘‘Asasini! Njih se nisam setio!''
''Nisi shvatio da su neutralni najvažniji kada je u pitanju čuvanje tajni. Zapamti ovu rečenicu.”
Gledao sam kako stotinak vojnika na konjima, moćno
jure prema nekom cilju, a svi oni štite onog u sredini koji
ispred sebe ima drvenu kutiju, baš onu koju je Marta videla
u snu. Jednom rukom je obgrlio konja, drugom je čvrsto
držao blago, kao da ga je hteo pokriti celim telom. Svi
116