kraćem roku stići do odgovora. Imao je saradnike, ljude
koji rade za njega, a koji i sami mnogo znaju i istražuju,
samo što se za njih ne zna u javnosti. I kojima će ova
potraga biti zadovoljstvo, jer su shvatili da je u pitanju
jedna vrsta uzbune... Dve nedelje Bogdan i Lazar su
čekali na odgovor. Danas je konačno tu pred njima, kao i
jedna istina, prošlost bez koje se ne može. Sve što je bilo
odbačeno i jeretičko, njihovo je i deo njihove krvi. I Filip
je vidljivi odraz svega toga.
Bogdan i dalje nemo gleda kroz prozor. Sedi kao da
je prikovan za stolicu, čuje dečiji smeh ali im se ne
odaziva. Janja drži mlađu unuku i prilazi prozoru. Deca
ga dozivaju i neprestano se smeju sa bakom, ali Bogdan
shvata da nije u stanju ni nasmejati se. Janji je dosta
svega, odmiče se od prozora i glasno izgovara kritiku:
”Poludeo pod stare dane! A i vas dvoje, ako hoćete da
govorite o tim stvarima sa njim, idite kod njega u sobu!
Ostaću sa decom, jer ja to stvarno više neću da slušam.”
Lazar i Vesna joj ništa ne govore, ulaze u sobu i
napetu iščekuju šta će im reći. On pokazuje rukom na
ekran kompjutera, Lazar donosi još jednu stolicu koju
deli sa suprugom, počinju da čitaju... Niko ništa ne
komentariše, čitaju još jednom, pa ponovo. Lazar opet
misli da gubi tlo pod nogama, osećaj koji ga često pratio
u poslednjih godinu dana. Mahinalno se saginje i gleda
ispod stola kao da nešto traži. Lice mu je crveno, krv
jurnula u glavu, pritisak sve jači, ne može to podneti.
‘‘Šta tražiš?”, upitao ga je otac.
Lazar ćuti pokušava da se pribere. Umesto njega,
103