U navedenoj studiji piše kako će se „ planiranim zahvatom poboljšati uvjeti javnog putničkog prometa u luci Hvar:( 1) omogućit će se prihvat brodova s gazom od 4,50 m te 6,50 m,( 2) osigurat će se kvalitetniji prihvat brzih putničkih brodova, plovila u transferu, izletničkih i drugih brodova, te( 3) omogućiti smještaj i privez novih 15-20 plovila većih kategorija.“ Za donošenje suda, koje ostavljam vama čitateljima, treba pročitati sve materijale za i protiv, kao i ono što Grad nije iskoristio u ovom projektu Lučke uprave, tj. Županije: izgradnju sanitarnog čvora i garderobe, koji su, po mome mišljenju, hitna i nužna intervencija na otprilike 6 km obalne šetnice.
Fejs revolucija posljednjih dana po pitanju produženja rive ima jednu zajedničku točku: na koga se točno ljutimo? Na Grad, Županiju, oboje? Na Županiju se jednostavno ljutiti: njih ne poznajemo, to su ljudi bez lica i glasa negdje u splitskim kancelarijama. Ljudi u Gradu imaju lice i glas, na njih se često javno i tajno ljutimo, no ipak imamo većeg ili manjeg obzira prema njima. Susrećemo ih svaki dan, moramo posjetiti njihove urede, čitaju ono što pišemo po fejsu.
No isto tako postoji tiha revolucija, gotovo nikada izrečena, a u isti čas puno glasnija, šira, jača i dublja od ove u vezi produženja rive. Traje godinama i odnosi se na sav naš nemar, zaborav, krivnje, kršenje zakona i običaja, a nju nećete vidjeti na fejsu jer smo u nju svi upleteni, umreženi, nalikuje gordijskom čvoru i nikada, nikada se neće raspetljati. To su sve one revolucije koje smo trebali dizati kada se kralo kamen iz ulice gdje je Lucićev ljetnikovac, kada su ukinuli vapor, kada su donijeli mafiju u naš grad, kada smo se prodavali za vrećice eura, kada smo bespravno dizali kuće i apartmane, kada smo krali parizer u Konzumu jer Todorić krade nas od devedesete pa oko za oko, zub za zub, kada nismo reagirali na tolike stvari u našem dvorištu i u našem gradu, kada smo pretvorili grad u muzej alkoholne pišaline i rigotine, kada smo više voljeli eure nego bližnjega svoga( znam da sam to napisala, ali treba ponoviti), kada smo propustili tolike dobre prilike, kada jesmo, kada nismo …. svakome na njegovu savjest. Onog dana kad se dovrši riva i kad se prvi Foranin ode popišati 46 metara dalje nego danas, kakvi ćemo biti? Što ćemo misliti?
Zorka
9