U navedenoj studiji piše kako će se „ planiranim zahvatom poboljšati uvjeti javnog putničkog prometa u luci Hvar : ( 1 ) omogućit će se prihvat brodova s gazom od 4,50 m te 6,50 m , ( 2 ) osigurat će se kvalitetniji prihvat brzih putničkih brodova , plovila u transferu , izletničkih i drugih brodova , te ( 3 ) omogućiti smještaj i privez novih 15-20 plovila većih kategorija .“ Za donošenje suda , koje ostavljam vama čitateljima , treba pročitati sve materijale za i protiv , kao i ono što Grad nije iskoristio u ovom projektu Lučke uprave , tj . Županije : izgradnju sanitarnog čvora i garderobe , koji su , po mome mišljenju , hitna i nužna intervencija na otprilike 6 km obalne šetnice .
Fejs revolucija posljednjih dana po pitanju produženja rive ima jednu zajedničku točku : na koga se točno ljutimo ? Na Grad , Županiju , oboje ? Na Županiju se jednostavno ljutiti : njih ne poznajemo , to su ljudi bez lica i glasa negdje u splitskim kancelarijama . Ljudi u Gradu imaju lice i glas , na njih se često javno i tajno ljutimo , no ipak imamo većeg ili manjeg obzira prema njima . Susrećemo ih svaki dan , moramo posjetiti njihove urede , čitaju ono što pišemo po fejsu .
No isto tako postoji tiha revolucija , gotovo nikada izrečena , a u isti čas puno glasnija , šira , jača i dublja od ove u vezi produženja rive . Traje godinama i odnosi se na sav naš nemar , zaborav , krivnje , kršenje zakona i običaja , a nju nećete vidjeti na fejsu jer smo u nju svi upleteni , umreženi , nalikuje gordijskom čvoru i nikada , nikada se neće raspetljati . To su sve one revolucije koje smo trebali dizati kada se kralo kamen iz ulice gdje je Lucićev ljetnikovac , kada su ukinuli vapor , kada su donijeli mafiju u naš grad , kada smo se prodavali za vrećice eura , kada smo bespravno dizali kuće i apartmane , kada smo krali parizer u Konzumu jer Todorić krade nas od devedesete pa oko za oko , zub za zub , kada nismo reagirali na tolike stvari u našem dvorištu i u našem gradu , kada smo pretvorili grad u muzej alkoholne pišaline i rigotine , kada smo više voljeli eure nego bližnjega svoga ( znam da sam to napisala , ali treba ponoviti ), kada smo propustili tolike dobre prilike , kada jesmo , kada nismo …. svakome na njegovu savjest . Onog dana kad se dovrši riva i kad se prvi Foranin ode popišati 46 metara dalje nego danas , kakvi ćemo biti ? Što ćemo misliti ?
Zorka
9