PRODUŽENJE RIVE KAO ISPIT SAVJESTI
U cik zore u petak 1. rujna 1939. prve bombe pale su na bolnicu u mjestu Wielun, gradić na zapadu Poljske. Bez ikakvog znaka uzbune, na prepad, do izlaska sunca više od 75 % grada postat će ruševine i malo tko će preživjeti tu jezivu uvertiru u šest godina najkrvavijeg i najbesmislenijeg rata u povijesti čovječanstva. U petak 1. rujna 1939. nekoliko tisuća kilometara južnije, u gradu Hvaru, počinje nova školska godina. Cijeli grad je uzbuđen, posebno učenici: nastavu će pohađati u novoj, velebnoj i bijeloj školskoj zgradi koja nosi ime prijestolonasljednika kralja Petra II. U gradu se događa još nešto: pod hotel Kovačić stigle su dvije maone. Započet će produživanje rive. Protekle, 1938. g. razina rive je podignuta za pedesetak centimetara, more se više ne ponaša kao uljez i provaljuje u tuđe kuće, a europska gospoda više ne mora prljati duge suknje i hlače u blatu ispred hotela Kovačić. Ovo je druga faza radova. Turističkom Hvaru smiješi se svijetla budućnost. „ Ispod hotela bilo je molo žolo di smo kupili corve za ješku. Bilo mi je interesantno kako su nalivali betun u one darvene kašune, a mi smo se pensali kako se oti betun ne rastopi u more“, sjeća se Zorko Maričić Banjuš koji je tada imao deset godina i išao u četvrti razred. Samo koji tjedan prije pada Francuske i nastanka poznate fotografije Adolfa Hitlera i Alberta Speera ispod Eiffelovog tornja u okupiranom Parizu bit će završeno produžavanje hvarske rive za 50 m, do zida kuće Kasandrić. Svibanj je 1940., na našem komadiću svijeta još ni ne miriše na rat. Portaparole, glasonoše, oni malobrojni koji imaju radio u svojim kućama, svako predvečerje na Mandraću pričaju zainteresiranima o kretanju vojski po karti Europe, o stradalim mjestima, granicama koje nestaju sa lica zemlje i prekrojavaju se u Berlinu, daleko, daleko … Lanternist pali svjetlo na punti nove rive, blješti novi kamen, sunce pada iza Škojih, krvavo kao velika majka Europa, svi su sigurni još nekoliko mjeseci, samo to još ne znaju. Ostalo je povijest, zbijena u kilometrima ispisanih i neispisanih riječi.
U srijedu, 15. veljače 2017. g. zimsko sunce grije jedan bager, dvije maone i tri kontejnera na hvarskoj rivi. Vrijeme je za rast i napredak: predratna riva produžit će se za 46 metara. U Republici Hrvatskoj taj dan još uvijek se svađaju tko je ustaša, a tko partizan, Drugi svjetski rat itekako je živ i prisutan, premda ovu zemlju more tolike druge stvari, ali to je sada nebitno. Hotel Kovačić je promijenio ime i izgled: bio je Slavija, sada ga zovu Riva. Četvrtaš školske godine 1939./ 40. još je živ i u pameti, hvala Bogu, danas je najbolji hvarski meteorolog i najbolji izvor za događanja u burnom proteklom stoljeću. „ Znoš da je ideja za produžit rivu bila još u vrime Austro-Ugarske“, priča mi. „ Provjo mi je otac da je bila ideja u biti potegnit đigu od Križnega rata do Galešnika. Ma su se onda Boglićevi i Bucićevi pobunili jerbo da će se tako zatvorit porat i usmardit vala. Pok se odustalo, makor se previdilo ucinit šoto par kako tunelih di bi kurenti normalno hodili.“ Ista ideja još će nekoliko puta isplivati u prošlom i ovom stoljeću.
Izgradnja rive 1939. protekla je bez pobune, dok izgradnja rive 2017. proživljava svoju revoluciju, kako na društvenim mrežama, tako i na sjednicama Gradskog vijeća te dopisima i napisima nekoliko naših sugrađana. Čak su dvije sjednice održane na temu treba li ili ne produžiti rivu. Unatoč argumentiranom pristupu onih protiv, s radovima se krenulo. Ukratko, protivnici ističu kako nije provedena studija valovanja( nije nužna ako je plan produženja manji od 50 m) te zbog toga nije izračunata ni spomenuta opasnost rebatajice( odbijanja valova) od pulentode( zapadni vjetar, hvarska luka mu je direktno izložena). „ Od 1931. živen na Fabriku i otkad su onda produžili rivu, tad je pocelo polivat na Fabriku“, kaže Banjuš. U elaboratu zaštite okoliša u dogradnji operativne obale luke Hvar, dostupnoj na internetu, piše kako će se „ izgradnjom pomorskih građevina promijeniti slika strujanja u moru uz obalu u području zahvata, no može se zaključiti da se radi o neznatnom i prihvatljivom utjecaju“. Prva prava pulentoda će pokazati kakvo će biti to strujanje i je li izostanak studije i modela valovanja opravdan. Drugo pitanje koje se provlači jest kome će zapravo koristiti novih 1200 kvadratnih metara ili duljinom 46 metara rive: jahtama, većim i manjim trabakulima, katamaranima, vaporima, strancima ili domaćima.
8