Tupasti Hvarani otišli bi nasmiješeni i zadovoljni , tukli bi se nogama u guzicu od sreće što žive u mjestu bez svega onoga što je ovaj grad stoljećima činilo GRADOM .
Jednom je davno jedan naš sugrađanin svom prijatelju ( također našem sugrađaninu ), koji je sa studija došao na ferije iz Zagreba u prepirci rekao : „ Muc , da si cagod zno ne biš ni iša na škule “. Bilo je to vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su udareni temelji novog početka razvoja Hvarskog turizma . Nakon ere bježanja pud „ Amerika “ svih vrsta , ondašnji lokalni vlastodršci i bez velikih škola , skoro polupismeni ( nek se ne uvrijede ) znali su što je potrebno ondašnjim domorocima . Posla i kruha . Građanska kultura koju su posjedovali rođenjem na „ pjaci i oko nje “, bez obzira na najčešće težačko i ribarsko porijeklo omogućila im je da racionalno prosude što im je činiti . I uspjeli su . U svega desetak godina Hvar su pretvorili u „ Ameriku “ i omogućili onima koji su ostali vrlo perspektivan život kroz turizam , a većinu onih koji su bježali prisilili na priznavanje greške .
Međutim , turizam je kao jedina gospodarska grana u međuvremenu u potpunosti promijenio tradicionalni način života , što smo svi , razumijevajući blagodati koje nam donosi , i prihvatili . Pojednostavljeno rečeno , mi domaći ljeti ne živimo , već radimo ( makar oni koji su direktno i profesionalno involvirani u turizam ). I to marljivo i često mukotrpno . Za život , ako pod tim podrazumijevamo normalan građanski život kojeg je Hvar osiguravao svojim građanima cijelu povijest , ostaje nam zima , odnosno period van turističke sezone . Kakva nam je kvaliteta društvenog života zimi danas nepotrebno je eksplicirati . Postavlja se pitanje zašto je to tako . Strategijom razvoja hvarskog turizma koju su stvorili u početku teksta opisani vlastodršci osiguravalo se dovoljno kvalitetnog novca da bi se izbalansirali privatni i društveni standard . S aktualnom strategijom , aktualni vlastodršci osiguravaju enormne prihode poduzetnicima koji dobit ne zadržavaju u Hvaru i pojedinim privilegiranim domicilnim ljudima . Funkcija vlasti je da apriori osigura društveni standard , a za privatni preduvjete , koje u kapitalizmu kojeg živimo svatko koristi po svom nahođenju i sposobnostima . I to u poštenom i fer natjecanju , preferirajući izvrsne , a ne podobne ili beskrupulozne .
Je li tome razlog nepostojanje osnovne građanske kulture , odnosno nerazumijevanje što to Hvar jest , ili nešto mnogo opasnije , pokazat će vrijeme . A dužina tog vremena ovisit će o našim građanskim reakcijama .
U demokratskim društvima se legalitet stiče na izborima i nema sile koja tu činjenicu može osporiti . Međutim , legitimitet se stiče učinjenim ili gubi neučinjenim . Pada mi na pamet misao jednog pametnog sociologa :“ Ništa dobrog u povijesti čovječanstva nije učinjeno voljom većine , već upravo obrnuto “. Slijedom ove misli nameće mi se pitanje : Je li pametno i svrsishodno ( osim održavanju vlasti ) rukovoditi se krilaticom da „ tako hoće većina “? U prilog ovoj tezi u samom Hvaru imamo bezbroj svijetlih primjera : jednom je u dalekoj prošlosti more iz hvarske vale išlo do u Zakaštil . Mislite li da je odluku o nasipanju i stvaranju Pjace donijela većina Hvarana ? Riva je produžavana u više navrata , zadnji put 1939 . Mislite li da je netko tražio većinu ? Dr . Josip Avelini je u samo dva mandata u grad doveo vodu , električnu centralu , sagradio Bonj , uredio park pod Forticom , započeo uređenje rive izgradnjom arkada pred carinarnicom ( Splitska banka ), itd . Mislite li da je tražio podršku većine ?
Od Hvara iz kojeg se zbog besperspektivnosti do 1961 . bježalo u Ameriku u samo deset godina ondašnji su vlastodršci stvorili Ameriku . Ni oni se nisu skrivali iza stava većine , ali su svi skupa bili uvjereni da rade u interesu većine i budućnost je legitimirala njihove odluke . Svi ovi i slični primjeri govore nam da su oni koji su donosili ovakve odluke stajali iza svojih vizija i vrijeme im je dalo legitimitet . Naime , kako je većina u principu konzervativna i ne prihvaća promjene , da je naše prethodnike netko pito za mišljenje mislite li da bi se mi danas imali čime dičiti ? Ovi i slični primjeri iz naše prebogate povijesti stoje nam pred nosom , ali ih rijetki vide i pogotovo razumiju , a izgleda najmanje naši lokalni aktualni političari . Bez vizija i bez ikakvih ideja osim kako biti na vlasti lako se skrivati iza kratica iz imena stranaka , ali da bi se djelovalo u interesu većine građana i budućnosti samog grada valja imati vizije i suradnike koji će i usprkos volji kratkovidne većine realizirati zamišljeno .
Zabrinuti
7