QUO VADIS ?
„ Ako ovi odu ili ako ih , ne daj Bože potjeramo , neće nam niko doć “. Floskula koju slušam od većine svojih sugrađana već dugi niz godina , ne vjerujući svojim ušima . Mislim se čijoj se inteligenciji rugaju , mojoj ili svojoj ? Šetajući rivom , trudeći se ne biti onaj iz uzrečice „ ćorav pri zdravim očima “ već desetljećima vidim dvije slike hvarskog turizma . Naime , rivom ne šetaju , već „ negdje idu “ oni za koje su nas uvjerili da su naš jedini mogući izbor . Horde razularene mladeži čiji su ih roditelji sklonili od vlastitih pogleda omogućivši sebi da u isto vrijeme budu na nekim pristojnijim , boljim i sigurno skupljim destinacijama . Dokaz ove teze mi je toliko očit , na toj istoj rivi , da ne vjerujem da to i ostali ne vide . Kako bi mi to rekli , pod rivom stoje vezane jahtice , jahte i jahturine onih koje nitko ne zove . Ne , sami dolaze i očito desetljećima uzaludno pokušavaju Hvaranima poslati poruku : „ Probudite se . Ima i drugih i drugačijih koji bi rado vama dolazili . Molimo vas , otvorite nam vrata “. Nitko normalan , naravno , ne misli da je moguće da cijeli grad živi od desetak ili pedeset bogataša . Ali sam sebi nebrojeno puta postavljam pitanje : kako je moguće da onih koji se već stoljeće i pol bave turizmom ne shvaćaju poruke koje im se permanentno šalju od bolje klijentele od one s kojom inače rade . I onda mi , kao i obično , sine ! Opet virus u našem turističkom jeziku . Mi već stoljeće i pol turizam ne živimo i ne radimo . Ne , mi se njime BAVIMO . A kad se nečim BAVIŠ , onda je to „ an pasan “, pa što bude da bude , jer tu djelatnost tretiramo kao kolateralni korisnici , dok nam pravila određuju oni koji će iz Hvara pokupiti PANU ( skorup ), nama ostaviti mrvice , a ponekom svom vjernom slugi malo više .
Zavod za zapošljavanje preselio se u Jelsu , a govori se da će Prekršajni sud prebaciti u Stari Grad . Gradsku kavanu ( Lođu , Kursalon ) su nam ukinuli prije tridesetak godina , Venjerandu kao ljetnu polivalentnu pozornicu pred dvadeset . Civilizacijsku tekovinu zvanu dom za starije ( ili po domoću starački dom ) tko zna do kad nećemo vidjeti , a ni banalnu liniju gradskog prijevoza od Majerovice do Pokonjeg dola . O Brusju , Grablju , Milni , Zoraću i Dubovici da ne govorim . Postolara odavno nema , brice friško , a kupovina cipela postala je splitska avantura . U Domu zdravlja , popularno zvanom Centar , gotovo su iščezle specijalističke ambulante . Nešto se ipak zgranete kad počnete ovako nabrajati : Zavod za zapošljavanje , Prekršajni sud , Gradska kavana , Venjeranda , dom zdravlja ... Ako oduzimate jednu po jednu instituciju ili obrt , u nekom se trenutku neizbježno morate upitati je li ono što je preostalo dovoljno da se grad nazove gradom . A nije Hvar jedini koji je u posljednja dva desetljeća postupno gubio biljege urbaniteta . Slučajno ili ne , naše se varoši nečujno deurbaniziraju . Kljaštri ih se na mjeru srednje stručne spreme . Napuštaju ih suci , odvjetnici , liječnici i inženjeri , odlazi provincijska buržoazija koja je jednom entuzijastički osnivala amaterske kazališne družine , zborove , jazz orkestre , fotoklubove i planinarska društva . Ostat će naposljetku samo gluhe vukojebine u kojima ćete od svih kulturnih sadržaja moći dobiti samo vodenu trajnu . Ništa drugo neće preostati bijednicima koji nisu imali pameti da se presele u Zagreb . Ništa im drugo neće ni trebati .
I kad razmišljate o tome , stvarno vam nije jasno što je bilo u glavama neškolovanih komunističkih seljačina , zašto su im bili važni domovi zdravlja , prekršajni sudovi , ljetne pozornice , starački domovi , gradski i građanski obrti u malim gradovima , kakva je to besmislena obijest da se u zabitima poput Hvara , Makarske i Sinja zidaju domovi zdravlja i otvaraju kinematografi , kad se sve te usluge , i prvostupanjska presuda , i nalaz krvi i urina i novi Dreamworksov crtić , mogu dobiti odmah iza ugla , na sat vožnje odavde , ako ne puše jako jugo . Predlažem da se u Arsenalu u organizaciji neke konzervativne , desno pozicionirane stranke ili Braće hrvatskog zmaja organizira javna tribina ( nekad zvana zbor GRAĐANA ). Valjalo bi pozvati Zdravka Tomca , Joška Čelana , Nina Raspudića ili takvu neku autentičnu žrtvu srbokomunističkog terora , trebao bi doći profesor Ivo Banac kojega tako živciraju bajke o socijalizmu da bi , kaže , želio nositi bedž s natpisom " Prije nije bilo bolje ". Na javnoj tribini učeni bi intelektualci , uvjeren sam , ljubopitljivom građanstvu i onim koji misle da mu pripadaju sve lijepo rastumačili .
6