Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.)

Čipka, moda i Opra Vin fri liko je vre - čipki. Ipak, znamo ko počet za je bio e din o nešto. go tak ije za Prije dv mena potrebno ovog zanata ja an ju bili jav an ivl lag ož po at ras jek pro Nama su na l- ku om stv tar nis ke Nadežde u saradnji sa Mi detalji dobrotske čip , CO ES UN za om rij kojih smo ture, kancela Radović na osnovu a čipka“. sk rot ob lekcija je „D om ajn ziv pod na eljili svoj diz . Ko u cilju promo - tem t če a koje po za jam je zil t ve ka na oje Pr bila inspirisa ne šti ba e rn ltu ku arale ovo visanja kulture, su kroz vjekove stv hu du u re Go ijeće”. ne Cr i nasljeđa autentično ljudsko um dna Je . ija nc de de, ten mo i nih otr savreme Baš na ovoj sm rka Tijana ato reviju kre ih, a, ug nic dr es od uč od nezapažena š časopis da svjet - ja ati zn jpo na Todorović kaže za na ala je snim brot- do iju viz fri. oju sv Vin ra ila je predstav ska TV voditeljka Op godina 20 – ju de, ile mo jub iju na rev ke j, ske čip Zahvaljujući njo de. “Bio bi jelo mo vid e , otr ku sm čip e u sk tsk tor Ko le Kotor i dobro de mo oje sv o sm zasta luksuz da o 15 miliona ljudi. u dobrotskoj je ok mogli da dizajniramo vić i Jelica Bujić Fotografije: Luka Boško Prvi komad, stolnjak, Nada je vezla četiri godine. Njena inovacija je u tome što je prva počela da radi minijature od čipke, po motivima dobrotskih ali i „sim- bola svijeta“. „Pošla sam do najstarijeg Bokelja, dr Miloša Miloševića koji je osta- vio čudesno blago o Boki i Crnoj Gori, da ga pitam smijem li to da radim. Dok sam sa strahom čekala odgovor tog uvaženog čovjeka, on reče:“Blago meni Nado, kako da ne smiješ..“, s posebnim ushićenjem se prisjeća Nada. Nakon toga, počinje da veze „simbole svijeta“, od umjetnič- kih djela kotorskih pjaca, karampana, pompi, stuba srama, do golubova, bačvi, lovćenskog mauzoleja i kapele. Izrađuje čipku na svilenim maramama, milja- dima, stolnjacima. Ponosna je što je napravila čipkanu kravatu za žene. Čipka kao suvenir Iako su Dobroćani napravili nekoliko izložbi čipke i radionica u nastojanju da sačuvaju ovaj umjetnički zanat, konkretna briga opštine i države je neophodna, dok nije kasno. Sa izvje- snom dozom nezadovoljstva u glasu, Nada Radović ističe kako gradske vlasti decenijama nisu napravile pro- stor u kome bi čipka bila adekvatno izložena. Na primjer, tkanina koja se u crkvi Sv.Stasija čuva već 500 godina, morala bi se konzervirati na odgovarajući način, jer je propa- danje izvjesno. Zaposleni u galeriji bi mogao pričati turistima o vezi- ljama Boke, običajima i nastanku dobrotske čipke, prodajući njene 40 CAFFE MONTENEGRO Mauzolej na Lovćenu komade ili replike kao suvenire. „U Buranu, koji je kolijevka naše čipke, sve su pjace okićene čip- kom, tamo se radi i ručna i fabrička čipka. Bila sam tamo devedese- tih, sjećam se da je jedno parče od 6 cm bilo 30.000 lira (tadašnjih 30 maraka). Mi smo tada ovdje mogli da živimo mjesecima od te sume“. Uspomena sa prve izložbe

Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.) | Page 40