Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.)

Svako djelo potp isano je elegan- tnim izvezenim m onogramom NEPOZNANICE O POZNATOM VEZU Prema predanju, čipka je u Kotor sti- gla u 12. vijeku iz Burana kod Venecije, ali se sa sigurnošću ne zna jesu li je donijeli Franjevci, opati, pomorci ili nji- hove žene. Do 15. vijeka se vjerovatno radila samo peča, odnosno marama koja se vezla za umrli čas. Pokojnikova glava bila bi prekrivena bijelom krpom obrubljenom dobrotskom čipkom. „U jednom trenutku, po priči don Gracija Ivanovića, neki pametni opat je odlučio da se taj komad materijala ne sahra- njuje sa pokojnikom nego da se sačuva, jer su godine trebale za obrubljiva- nje“, kaže Nada. Na kraju, čipke bi se spajale i nastajali su oltarnici. „Iskorak od venecijanske čipke načinila je neka bezimena a opet pametna žena koja je odlučila da mijenja venecijanski ponat i stvori originalnu dobrotsku čipku“, kaže Nada. To znači da su standardne geometrijske oblike zamijenile različite mustre na istom komadu, a sa motivima ovog bokeškog kraja. Njena poseb- nost je i u bjelini – i tkanine i konca. Mustra se nacrta i prenese, odnosno ušije na paus papir. Kada se odradi rad skine se podloga i ostaje čipka. Nada je naučila vez od svoje učite- ljice Anđice Đurović i njene sestre Nine Latković, tada jedinih vezi- lja u Dobroti. Još je sredinom proš- log vijeka Anđica bila iznenađena da neko iz mlađe generacije pokazuje interesovanje za dobrotsku čipku. Vrijeme se već bilo promijenilo, umje- sto poruka u boci stizala je pošta, struja je zamijenila svijeće. Žena 20. vijeka je pored prozora češće sa cigaretom nego sa iglom za vezenje, ali jednako zagledana ka pučini. Ovu čipku nekada je imala svaka dobrotska porodica, kao i većina crkava. Zanimljivo je da je u crkvi Sv. Stasija, koja čuva najvrjed- nije komade čipke, zemljotres 1979. otkrio cijele kovčege ove tkanine za koju niko nije znao da se tu nalazi. 39

Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.) | Page 39