Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.)

Svakoj minija turi prethodi skica, a skice do gosp ođe Nade dola ze uglav- nom od poznat ih crnogorski h umjet- nika i njenih ne kadašnjih učen ika Prva igla gospođ e Nade, tik uz iglu njene majke. Savladala je vješ tinu veza sa sveg a 24 godine. Ako je u svaku pontu (bod) utkana po jedna misao, čežnja, tuga, nada ili stri- jepnja, dobrotska čipka priča priču o ženi Boke iskrenije nego i jedna legenda i zapis. Više od pet vjekova istom tehni- kom veze se šest sati samo jedan cen- timetar punog čipkanog rada. Sa vezom se počinje kada voljeni ode na brod, a završava se nakon par godina, kada se, i ako se vrati. Kroz vjekove se vezlo i za pokrov, za Boga i crkvu, za prestiž na prazničnim okupljanima. Slanu i od Sunca ispečenu kožu vrata mornara na kraju krasi čipkani okovratnik koji mu je 38 CAFFE MONTENEGRO sačinila vjerenica, žena, ćerka ili sestra. Jedna takva sestra rijetka je Dobroćanka koja i danas veze ovu specifičnu čipku koja je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Gospođa Nadežda Nada Radović, profesorica književnosti u penziji i vrlo aktivna čuvarka bokeške tradicije, pokazuje svoja djela koja je naučila da veze prije više od 60 godina. Svestrana i zaintere- sovana za još mnogo štošta, rukama koje su kroz prste premetnule kilome- tre i kilometre konca, Nada je krasno- pisom prepisala i Gorski vijenac. Jednako kao majka koja priča o odra- stanju svoga čeda, Nada za Caffe Montenegro u svojoj kući punoj mirisa starih knjiga, pripovijeda kako je dobrotska čipka došla u te krajeve, kako se mijenjala i koliko joj znači. „Čujem prije neki dan priču kako su se posvađale svekrva i snaha. Mlada žena je da napakosti starijoj bacila u kontej- ner pet radova čipke. A ja joj kažem:“Gdje meni to ne reče da kvakama i ne znam čime izvučem to bogatstvo.“, sjetno će ova vezilja bistrog uma i očiju koje i u devetoj deceniji vide najsitniji bod.

Caffe Montenegro broj (161.) Caffe Montenegro broj (161.) | Page 38