Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 91

EJ VAPORE...
MORE, GALEBOVI I PICIGIN JUGO, KONTRA, DIŠPET
Bačvice, gradska plaža, uz Marjan,
Rivu i zvonik Svetog Duje jedna od
prepoznatljivosti Splita. Ljeti se tu
ne može naći mjesto za peškir pa
mnogi završe i u okolnom grmlju.
Ne znam je li veća gužva na plaži ili
moru đe se stotine ljudi raznih uzra-
sta grabi za malo slobodne teritorije.
Naravno, apsolutno prvenstvo imaju
igrači picigina, splitske igre s loptom
u plićaku. Bačvice su inače mjesto
đe se održava svjetsko prvenstvo u
disciplini koja je, gle čuda, upravo
ovđe i osmišljena. U blizini su i
Ovčice i Firule, pa u samom gradu
ima mjesta za kupanje. Ko voli
mirnija mjesta, svakako radije bira
podnožje Marjana i prelijepe plaže
Kašjuni i Bene.
Nikad pred Splićanima more ne
smijete nazvati vodom. To je za
njih svetogrđe. Kad obrne na jugo, onda se južinom
pravda ono čuveno “ne da mi se”. Vele
da se u stara vremena južina smatrala
olakšavajućom okolnošću ako je za
njeno vrijeme učinjen kakav zločin. Oni
stabilniji zaustave se samo na grinta-
nju, izazivajući strpljenje druge strane.
Kad je jugo najbolje se kloniti onih
nasmijanih, ali i namrgođenih i rav-
nodušnih. Kad je jugo nikom nije
potaman. Kontrira se tada svemu
i svačemu. Osim Splitu. To je i
Dino opjevao, i ušao u legendu.
Inate se Splićani sa svima, a naj-
više sa samim sobom. Inate se ka’
i mi. Najčešće bez razloga. I jedni i
drugi to pravdamo klimom. Izgore
se, pod suncem Mediterana.
Spomenik „Svin tovariman“
JURICA JERKOVIĆ I OLIVER DRAGOJEVIĆ
MOJ GALEBE...
91