Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 92

Moja ulica u Splitu
GRAD SPAVA
Splitska noć je najbolje opisana u pjesmi
“Grad spava” legendarnog benda TBF. U
jednoj od onih noći kada mi san nije htio
na oči, šetao sam gradom. Dok prolazim
Radunicom na trgu kod Duplančića dvora
zatičem nekoliko šjora koje ćakulaju. Moj
korak im na tren prekida priču. Mačak
posmatra s prozora i lijeno zijeva. I
njemu je vakat da zaspe... Potvrda stiže s
kampanjele čije zvono otkucava ponoć...
Sve je isto ka’ u pjesmi. Kod
nas su opjevane radnje i dućani,
ovđe prozor kraj đardina.
A tišina podjednako glasno zveči staro-
varoškim sokacima i kalama splitskim…
Vraćam se do Bobisa nadomak Pazara
da prije spavanja pojedem solinsku
pitu. Dok uživam u lokalnom specija-
litetu, sa ograde neko viče “Otkud si,
Crnogorac”? Kasna je ura i već mislim
da će bit’ nekih problema. Sredovječni,
suvonjavi muškarac dolazi do mene
i pita me ponovo odakle sam. Kažem
da sam iz Podgorice, a on mi pruža
ruku i kaže „Ja sam Jovanović, iz
Bjelopavlića. Dobro doša’, zemljače“.
Jovanović je treća generacija iz nje-
gove porodice koja živi u Splitu.
Đed mu je nakon Drugog svjetskog
rata došao ovamo, otac je bio vojno
lice, a nakon raspada države 90-tih
godina prošlog vijeka ostali su u
Splitu. Rado dolaze u Crnu Goru kod
rođaka, ali Split nikad ne bi napustili.
PODGORIČANI U SPLITU
Moj drugar iz Podgorice Marko Vujović,
zaljubljenik je u Split. Marko je organi-
zovao zapaženu izložbu o splitskim gra-
fitima i to u - Splitu. Često spominjemo
Veli Varoš, u kojem je Marko umjesto
planirane sedmice ostao pet puta duže.
92 CAFFE MONTENEGRO
Split ga je, kako sam ističe, jednostavno
“oduvao”. Marko priča s oduševlje-
njem o Splićanima i kaže da su divni,
Splitske kale
ENDLESS SUMMER
Marko Vujović u Splitu
veseli, otvorenog srca i jako slični nama.
Klimam glavom u znak potvrde njego-
vih riječi, guštajući uz laganu muziku
i pivo i klizim pomalo u splitski đir.
TRAGOM SUNCA, JUGOM MASLINA...
Još jedan boravak u Splitu se bli-
žio kraju. A moj odlazak se poklo-
pio sa zadnjim danom ljeta.
Prosulo se purpurno nebo nad dal-
matinskim otocima. Razlili se cino-
ber oblaci nad morem od tinte. Zvuci
talasa koji se lome o stijene jedini
remete tišinu posljednje ljetnje večeri.
Iz daljine dopire zvuk brodske sirene
koja šalje posljednji pozdrav ljetu.
Zviždućem melodiju pjesme „Lipo
mi je“ kao otpozdrav barbi.
S ljetom se ne pozdravljam.
Nastavljam da ga pratim đe god da je
krenulo. Tragom sunca, jugom maslina...
Zbogom Splite moj, do nekog novog
ljeta. Jeseni. Zime.