Caffe Montenegro br. 164. Caffe Montenegro 164 | Page 37

Stara porodična kuća
KAKO SE ZIDAO CORNELIAN
Fascinacije crnogorskim selima izgleda
da nikada nije dovoljno, a vožnjom ka
plantaži drenjina i selu Bršnu ista biva
dodatno pojačana. Selo usput pono-
sno pokazuje da se u njega slivaju
sve nijanse i sve teksture zelene, ali
da se i prilazni put radi i polako dobija
svoju finalnu formu. Riješava se i pro-
blem vodosnabdijevanja zbog čega
su odahnula mnoga domaćinstva, a
jedno od njih su upravo i Mirjačići.
“Kad počinje moj radni dan... Pa,
nekada dođem rano ujutru, a vra-
tim se kući uveče, ali sljedećeg dana“
šali se gospođa Dragica, i dodaje da
je u tome sva ljepota ličnog biznisa:
rad je uživanje i ništa joj nije teško, ali
Štand uređen do
posljednjeg detalja
da se sa dobrom organizacijom vre-
mena stiže i na kafu sa prijateljicama.
U cijelu avanturu sa drenjinama „gurnuo“
ju je suprug, prije 11 godina – osniva-
njem NVO “Dani drenjina“. Organizovao
je mali sajam ispred hotela “Onogošt“
na kojem je izložila “sve ono što je i
inače spremala za svoju djecu Mariju i
Milana“ za degustaciju. Dobar utisak nije
izostao, pa je sljedeće godine uslijedio i
poziv za učešće na Jadranskom sajmu u
Budvi.“Ma, znate li da tih 136 eura nikada
neću zaboraviti!“ sjeća se sa osmijehom.
Džemovi, sirupi, bistri sokovi, sirće –
samo što ih je izložila na svom štandu,
tako su i “nestali“. Šest godina učešća na
različitim sajmovima, uz sve veće intere-
sovanje za njene proizvode rezultirali su
prvom hrabrom odlukom – napuštanjem
stalnog zaposlenja u lokalnoj TV Nikšić.
Dok se penjemo ka staroj kući nje-
nog svekra, baš onoj u kojoj je sve
počelo, Dragica mi prepričava, objaš-
njava, pokazuje. “Uvijek sam ovdje rado
dolazila, ovdje se rodio moj suprug!“
Nije postojao vikend koji nisu provo-
dili na selu sa djecom, a drenjine su
uvijek bile sastavni dio trpeze i zimnice
njene svekrve. “Sve na stranu, ali ukus
te drenjine... Nikada se nije mijenjao, iz
godine u godinu ostajao je isti, jedno-
stavno savršen“. Njihova plantaža ove
samonikle šumske voćke broji preko
300 stabala i praktično je na kućnom
pragu, ali je proizvodnja iz stare kuće
ipak prebačena niže, u Ozriniće i to
zbog surovih nikšićkih snjegova koji
su otežavali transport proizvoda.
DORUČAK ZA
ITALIJANE
“I dalje mi nije jasno kako su se
oni popeli čak do Bršna dvosprat-
nim autobusom“... prepričava
gospođa Dragica uz smijeh.
Takođe na poziv Ministarstva,
dočekala je grupu Italijana, spre-
mala im priganice, palačinke od
heljde, sve to servirano uz njene
domaće proizvode od drenjina
– ljepšu sliku naša turistička
ponuda nije mogla ostaviti.
37