Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 52

Pastrmka koju nam je pripremila
glavna kuvarica Seka Bojović, uz
pečeni krompir iz obližnjeg sela
tog djetinjstva dok idem planinom”.
U međuvremenu, Slobodan sreta i
dočekuje prijatelje i porodicu, neznane
ali i slavne goste, što mu pruža veliko
zadovoljstvo iako još uvijek ne zarađuje
mnogo od ovog posla. Plata i penzija
su dovoljne za lijep život i školova-
nje ćerke, a sve što restoran “Čardak”
zaradi, ulaže se u dalji razvoj mje-
sta i pokrivaju troškovi zaposlenih.
Posjetilac ovog mjesta uživaće u mnoš-
tvu detalja koji su odrađeni sa puno
pažnje i ljubavi. Na sred livade, u blizini
restorana, nalazi se udubljeno drvo - od
kog je napravljena mala biblioteka, a
ukupna slika podsjeća na pečurku. Djeca
su uživala pecajući ribu koju su kasnije
pojeli, a onda su u malim spasilačkim
prslucima jezdili barkom po jezeru.
Treba takođe reći da je jezero vještačko.
„Prije jezera je tu bila udolina u koju
sam htio da akumuliram malo vode,
da bude ribe i ponekad se osvježim.
Priznajem da su ljudske aspiracije čudo
i uz pomoć mojih prijatelja napravili
smo veliko jezero skrećući dio potoka.
Jezero je danas skroz protočno, tako da
se riba ne tovi već se
sama hrani“, objaš-
njava Slobodan. Nepca
su mi zabridila baš od
te, netovljene pastrmke
koju nam je pripremila
glavna kuvarica Seka
Bojović, uz pečeni krom-
pir iz obližnjeg sela.
Za desert - smuti od
domaćih malina i leda.
Tim koji vodi ovo
nesvakidašnje mjesto
čine Slobo i njegova žena Tanja, kuva-
rice Seka i Duška, i konobar Igor. Kako
restoran radi samo ljeti, pomaže i ćerka
Selena koja je student i koja je zadužena
za promociju na društvenim mrežama.
Bakići kažu da uprkos činjenici da na
sjeveru često nema dovoljno posla za
stanovništvo, jedva su uspjeli da nađu
osoblje, te da su jedne godine konoba-
ricu doveli iz Srbije. “Zahvalan sam što
52 CAFFE MONTENEGRO
Dezert - smuti od domaćih malina i leda
imam Seku koja je zadužena za kuhinju
i Igora koji je ljubazan konobar, Dušku,
ljude iz Andrijevice. Vjerujem da ću pro-
širenjem ovog kompleksa biti u prilici
da zaposlim još ljudi iz ovog kraja. Za
sada, od svojih komšija i rođaka kupu-
jem domaću hranu, jagnjetinu, voće i
povrće, koje gosti obožavaju i prepoznaju
različit, autohtoni ukus”, priča Slobodan.
Ljubazno osoblje mu je bilo važno jer
kaže da želi da istakne jednu od najvećih
vrlina ljudi sa sjevera – gostoprimstvo.
Dok polako pada sumrak, prati me
uz priču o planovima: ubrzo će početi
izgradnja pet vikendica, još sadržaja
za djecu, kupovina terenskog vozila
za turističke ture do Komova... i kaže:
“Biće to pravo eko selo. Možda jed-
nom bude spremno da dočeka turi-
ste i zimi. Za sada samo ja svake zime
dolazim na nekoliko dana - jezero
se zamrzne i klizam se kao dijete, a
uveče čitam. Tu smo samo lisice i ja”.