Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 42
- Ovo guvno je bilo u zemlji. Mi smo ga
kamen po kamen obnavljali i restau-
rirali. Sve je na svom mjestu, i nije-
dan kamen nijesmo zamijenili novim.
Ovaj slomljeni ima posebnu vrijednost.
Neko se za njega mučio i ugradio ga s
puno ljubavi u ovo guvno, priča Nikola
o kamenu kao da priča o đetetu.
Sa guvna su ulazi u konobu. Duga
kamena prostorija sa kaminom i mnoš-
tvom predmeta na zidovima plijeni na
prvi pogled. Drugi pogled usmjeren je
na krov. Nije mi svejedno dok gle-
dam teške kamene ploče kako priti-
skaju grede. Nikola vidi da sam skepti-
čan i kaže da ne brinem jer je on lično
birao i brao kantinjele od cerovog duba
i da garantuje za njihovu čvrstinu.
Na zidovima su pokačeni brojni alati,
stari kućanski aparati, ali i djela od
kamena i drveta koje su Nikoline vješte
ruke uobličili u skulpture. Vidimo orla,
vuka, lisicu, glavu od ajkule, ali i čovjeka
koji se drži za nogu... Posmatrajući
UZIMAMO NAJBOLJE OD
MORA I PLANINE
- U Žlijebima se sve dešava s ljubavlju.
Sve što radim ovđe radim s ljubavlju.
I sve čega se dohvatim mi ide od
ruke. Ne znam zbog čega je tako, ali
ja sam to osjetio. Ovdje se sudaraju
morski vazduh pun soli i hladni
planinski vazduh. Mi od oba uzimamo
ono najbolje. Vjetrovi mi pomažu da
riješim dileme koje imam. Na jedno
uvo pustim ovaj morski, a na drugo
planinski. I onda mi oni bistre misli,
kroz osmijeh priča Nikola.
Nikoline radove prisjetismo se velikog
crnogorskog vajara Koste Kilibarde,
koji je slične radove radio u čuvenom
„Nebeskom ognjištu“. Kosta odavno nije
sa nama, ali ga sa pijetetom pamtimo. - Duša mi zaigra kad si spomenuo
Kostu. Pamtim ga kao jednostav-
nog, finog čovjeka, sa kojim sam svaki
put lijepo pričao. Mnogo sam lijepih i
pametnih stvari čuo od njega. Bio je
divan čovjek, - prisjeća se Nikola.
brežuljku. Okolo su sve doline i svaka
od tih škrapa se koristila. Nije se imalo
đe kositi, jer se posvuda sadilo. Svaki
komad obradivog zemljišta se čuvao za sadnju. Zato su mještani za sijeno morali
da idu iza vrhova Radoštaka. Trebalo
im je po skoro tri ure da dođu do mjesta
Međušje, pomeđu Subre i Radoštaka.
PEDALJ ZEMLJE – LITAR ZNOJA
Žlijebi su vjekovima zavičaj vrijednih ljudi
koji su se bavili zemljoradnjom i stočar-
stvom. Otimalo se od gore što se moglo
oteti, pa je i selo napravljeno na malom
42 CAFFE MONTENEGRO