Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web

MIRIS NOSTALGIJE Ljudi su se u Žlijebima snalazili kako su znali i umjeli. Muka ih je ćerala da se sele i jadima nose. Selo su zapalili Italijani 1942. godine. Stara kula još nije u pot- punosti renovirana i na pojedinim mje- stima naziru se ostaci fasade od kreča. Tu je sada ostava u kojoj se suši sir i meso, i čuvaju boce sa vinom i rakijom i sokovima od zove, pelina, drenjina... Jednom riječju jedna riznica zdrave hrane kakvu samo možete poželjeti. Nikola nas uvodi u staru kuću, a sve odiše nostalgijom. Miriše seosko doma- ćinstvo, stari drveni namještaj, sjeta nekih prohujalih vremena, i patina koja je prekrila namještaj u kući Sikimića. Na dovratku dnevne sobe vez bijelog luka. Na stolu kantarion i lipov cvijet. i ostalim junacima koje su Žlijebi izrodile. Po zidovima slike, gobleni i ikone. Upravo ovdje su Sikimići sla- I nezaobilazni detalj svakog crnogor- skog doma – gusle. Da se na njima zađene pjesma o harambaši Vuku vili krsnu slavu - Jovandan. - To je bio jedini dan u godini kada je pršut bio na trpezi. Čuvala se za goste i prijatelje. Ako smo mogli ugrabiti po jednu fetu bili smo pre- srećni. Danas, Bogu fala, pršuta ima dovoljno, kaže naš domaćin. Tu je stara šivaća mašina, čuvena „sin- gerica“. Na njoj su Nikoline majka i baba šile i krpile. Tada je mašina bila veliko bogatstvo. Danas je lijepa uspomena na nekadašnje dane u domu Sikimića. U uglu se nalazi veliki stari kofer bajul koji je pokojni Nikolin đed, donio iz Sjedinjenih Američkih Država. – Đed Špiro je dva puta išao za SAD. Prvi put je otišao 1928. godine i ostao tamo godinu, dvije. Sedam godina nakon toga krenuo je opet na put i htio je da povede suprugu Zorku. No ona mu je rekla da joj je draži ovaj kamen, nego cijela Amerika. Baba je ostala, a đed je otišao. Vratio se prije rata, priča nam Nikola. Kraj ove sobe se nalaze spavaća, kuhinja i sušara. Na tavanu se suši meso, a njegov miris se širi po cijeloj kući. Kotlao je vazda bio nad ognjem, a vatra se gasila samo noću. U uglu vidimo i štap za pravljenje masla. Između sale i sušare, kroz portilu se ulazilo u izbu. Nikola priča da su njegova majka i baba dolje išle da muzu kravu. U ovoj se izbi nalazila jedna škripa u kojoj su Sikimići tokom rata krili mrs i žito jer je svaka vojska koja je prolazila uzimala hranu. A morali su nešto čuvati i za sebe, da prežive te teške dane. SLAGALI KAMEN KAO MOZAIK Ispred konobe je veliko lijepo kameno guvno koje je služilo za veselja, okup- ljanja, sijela... Imalo je ono i eko- nomsku svrhu jer je korišćeno da se tu vrše raž, ječam, ovas... 41

Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 41