Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 41
MIRIS NOSTALGIJE
Ljudi su se u Žlijebima snalazili kako su
znali i umjeli. Muka ih je ćerala da se sele
i jadima nose. Selo su zapalili Italijani
1942. godine. Stara kula još nije u pot-
punosti renovirana i na pojedinim mje-
stima naziru se ostaci fasade od kreča.
Tu je sada ostava u kojoj se suši sir i
meso, i čuvaju boce sa vinom i rakijom
i sokovima od zove, pelina, drenjina...
Jednom riječju jedna riznica zdrave
hrane kakvu samo možete poželjeti.
Nikola nas uvodi u staru kuću, a sve
odiše nostalgijom. Miriše seosko doma-
ćinstvo, stari drveni namještaj, sjeta
nekih prohujalih vremena, i patina koja
je prekrila namještaj u kući Sikimića.
Na dovratku dnevne sobe vez bijelog
luka. Na stolu kantarion i lipov cvijet. i ostalim junacima koje su Žlijebi
izrodile. Po zidovima slike, gobleni i
ikone. Upravo ovdje su Sikimići sla-
I nezaobilazni detalj svakog crnogor-
skog doma – gusle. Da se na njima
zađene pjesma o harambaši Vuku vili krsnu slavu - Jovandan.
- To je bio jedini dan u godini kada
je pršut bio na trpezi. Čuvala se za
goste i prijatelje. Ako smo mogli
ugrabiti po jednu fetu bili smo pre-
srećni. Danas, Bogu fala, pršuta
ima dovoljno, kaže naš domaćin.
Tu je stara šivaća mašina, čuvena „sin-
gerica“. Na njoj su Nikoline majka i baba
šile i krpile. Tada je mašina bila veliko
bogatstvo. Danas je lijepa uspomena
na nekadašnje dane u domu Sikimića.
U uglu se nalazi veliki stari kofer bajul
koji je pokojni Nikolin đed, donio iz
Sjedinjenih Američkih Država. – Đed
Špiro je dva puta išao za SAD. Prvi put
je otišao 1928. godine i ostao tamo
godinu, dvije. Sedam godina nakon toga
krenuo je opet na put i htio je da povede
suprugu Zorku. No ona mu je rekla
da joj je draži ovaj kamen, nego cijela
Amerika. Baba je ostala, a đed je otišao.
Vratio se prije rata, priča nam Nikola.
Kraj ove sobe se nalaze spavaća,
kuhinja i sušara. Na tavanu se suši
meso, a njegov miris se širi po cijeloj
kući. Kotlao je vazda bio nad ognjem,
a vatra se gasila samo noću. U uglu
vidimo i štap za pravljenje masla.
Između sale i sušare, kroz portilu se
ulazilo u izbu. Nikola priča da su njegova
majka i baba dolje išle da muzu kravu.
U ovoj se izbi nalazila jedna škripa u
kojoj su Sikimići tokom rata krili mrs i
žito jer je svaka vojska koja je prolazila
uzimala hranu. A morali su nešto čuvati
i za sebe, da prežive te teške dane.
SLAGALI KAMEN KAO MOZAIK
Ispred konobe je veliko lijepo kameno
guvno koje je služilo za veselja, okup-
ljanja, sijela... Imalo je ono i eko-
nomsku svrhu jer je korišćeno da
se tu vrše raž, ječam, ovas...
41