Poetska pravda, makar i obezmačena, s vremena na vreme mangupski uspe
da izbegne fijasko; o ostatku našeg „kratkog izleta“ na ovom svetu
uglavnom klatomude „pobednici“, ti „večiti meštri krvavih pireva“. Milišiću,
Milanu, Pesniku koji je živeo samo pola stoleća,bilo je izgleda suđeno da
ćutanje od čak četvrt veka (sporadično prekidano pokojim usamljenim
glasom hrabrosti i poštenja) odozgo sa Parnasa pretvori u trijumf umetnosti
– izdavanje „Sabrane poezije“ zvuči poput jerihonskih truba odsudne bitke!
– u još jednu pobedu na čijem čelu kurčevito vijore zastave voljenih nam
Muza.
Milišić,
Milan, hrvatski
i
srpski književnik (Dubrovnik, 6. VII. 1941 –
Dubrovnik, 5. X. 1991). Završio Filološki fakultet u Beogradu 1967. Radio je
kao slobodni umjetnik, dramaturg u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku,
urednik i novinar. Njegov život i književni rad obilježili su dosljedni
antimilitarizam i nonkonformizam; dio mladenaštva proveo je u Londonu
kako bi izbjegao služenje vojske; sudski je proganjan zbog novele Život za
slobodu (1981), koja tematizira partizanski zločin 1944. na otočiću Daksi.
Poginuo je u svojoj kući prilikom napada na Dubrovnik.
235